
„Tko želi daleko skočiti, mora uzeti velik zalet“, kaže B. Brecht. Mora se dakle daleko udaljiti od starta, mora ići unazad. Budućnost u smislu početka novoga ima smisla samo onda, kada posložimo sve kamenčiće u mozaiku naše prošlosti. Za mnoge od nas budućnost znači ponovni susret s prošlošću. Nitko ne može jednostavno početi s budućnošću bez svoje povijesti koju je pisao svojim životom, bez vraćanja u prošlost i njenog temeljitog čišćenja. U mnogim novim počecima bilo u novoj kući, u drugom mjestu, u novom poslu ili s novim partnerom leži pogrešan zaljučak, da se sada jednostavno može početi s novom životom, s novom budućnosti, otvoriti novo poglavlje knjige života. Sve dok mi ostanemo oni stari nema pravoga novoga početka, nema prave budućnosti, jer moć prošlosti će nam zapriječiti put budućnosti.
Tko želi budućnost ide daleko nazad i sređuje svoju prošlost. Sjećam se jedne žene koja mi je došla na razgovor i ispričala nešto što je učinila prije četrdeset godina. Svi ljudi oko nje su to davno zaboravili, to je odavno pokrila trava. Ali ova je žena osjećala da joj ova stara krivnja stoji na putu mirne budućnosti. Predložio sam joj da se ode ispovijediti. I pristala je jer, kako reče,:”Poslije toga ću opet imati budućnost!”
U vjeri u Isusa naša je mogućnost odlaska u prošlost i ponovnog preslagivanja kamenčića mozaika života. Nama kršćanima Krist će oprostiti grijehe. Tako će mo imati slobodna leđa za put u budućnost. Kada nedužno na sebi nosimo teret prošlosti pomaže nam vjera u Isusa da se pomirimo s našom životnom povijesti. To nipošto ne znači da nevjernici nemaju budućnost. Novi je početak moguć svakome tko središte svoga života ponovno zredi i nadvlada ono staro. To ga oslobađa za put u novu životnu budućnost.
„Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!“
(2. Korinćanima 5,17)
Post je objavljen 31.05.2006. u 13:27 sati.