Marketing
ŠTO JE MOJ ŽIVOT?
„Milostiva gospođo, kako Bog gleda na moj život?“ upitao je jednom čuveni pjesnik Clemens Brentano svoju poznanicu. Ona mu dade izvrstan odgovor:“Bog Vaš život gleda kao biser koji je pao na zemlju!“
Ovime mu je htjela reći dvije stvari. Čovjek je u Božjim očima biser. No taj je biser pao iz ruku Božjih u blato zemlje. Svaki je čovjek u Božjim očima skupocjen i jedinstven. Svaki je život biser i dragulj Božji. Ali sjaj toga dragulja prekrila je prašina i prljavština zemlje, grijeh. Naše je određenje od samoga početka bilo reflektirati Božju sliku. U prvoj knjizi biblije, Knjizi postanka, gdje se opisuje stvaranje svega života, stoji i ova rečenica:“Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ No mi smo ispali iz tog prvobitnog određenja u blato svijeta. Pa ipak smo i dalje biser, u našoj nutrini vrijednost je naše jedincatosti, po volji Božjoj smo njegova slika. Našim životom često dominira teret zemlje i prokletstvo grijeha. Ali, dragi moji, nema mjesta zdvajanju, strahu i razočarenju! Bog svoju djecu ne ostavlja u kaljuži i glibu, neda da trunemo u grijehu. On itekako brižljivo skuplja svoje bisere, čisti ih da opet zasjaju prvobitnim sjajem.
A što bi mi morali činiti da uz pomoć Očevu opet zablistamo punim sjajem? Evo nas na početku mjeseca svibnja, mjeseca ljubavi. Sveti Augustin je rekao: “Ljubi i radi što hoćeš!“ A što to znači? Nije to ono što nam se svakodnevno po novinama i na televiziji, u internetu nudi pod ljubavlju. Nije to ona u tolikim pjesmama opjevana ljubav, nije ta ljubav sex.
Sveti Pavao kaže u svojoj poznatoj prekrasnoj 1. poslanici Korinćanima, u Hvalospjevu ljubavi:
„Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. ....Sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.“
Dakle: VOLIMO SE, LJUDI!!!
Ovim vas mislima, dragi moj blogeri, pozdravljam nakon moga kratkotrajnog „odmora“. Nisam bio na ladanju, nisam se čak ni odmorio. Morao sam nakratko u domaju iz ne baš veselih razloga. Morao sam zbog bolesti jednoga člana obitelji. U petak navečer sam otišao, „uživao“ u kiši koja je nemilosrdno cijelo vrijeme padala, nisam imao sreću da me bar nakratko pomiluje moje slavonsko sunce. Plakali smo zajedno: kiša i ja! 1.svibanj sam proveo u autu vraćajući se. Bio sam jednostavno bijesan. Kiša me je pratila do iza Zagreba, a što dalje zapadu time je vrijeme bivalo bolje da bi me u Njemačkoj ugrijalo sunce. Zašto sam bio bijesan? Zar me to sunce nije moglo ugrijati u Slavoniji, zar da se moram veseliti tuđem suncu! Ah, moja je to sudbina. Samo da znate: ja se tuđem suncu nikada ne radujem!
Vama svima, koji ste ostavili komentar, zahvaljujem. Već ću vam se pojedinačno javiti. Želim vam lijep mjesec svibanj. Želim nama svima da osjetimo dodir one ljubavi o kojoj govori Sveti Pavao. I svijet će biti ljepši, vjerujte mi!
Sve vas puno voli i pozdravlja vaš
Baća Iva 
Post je objavljen 02.05.2006. u 10:47 sati.