PRIBLIŽAVANJE ŽARCU 4
`Tko je Pavleš ?`
poezija u prozi kao pokušaj stilske vježbe na tragu kreativne škole pisanja u zametku mogućeg približavanja de facto ( bez ikakve domišljatosti i primisli) ili
pitate li se SADA tko je Pavleš ?
Nijedna usporedba u mjerilima novije hrvatske proze neće zasjeniti glamurozni pokušaj anonimnih sljedbenika samozatajne mukotrpne marljivosti jednog čovjeka koji je život posvetio pisanju intravenozno se priključivši na maticu struje svijesti koja donosi purgativnost vlastitih zabluda o dospjeću nekamo.
Tu rijetku i senzibilnu vrstu seizmografske odanosti idealu skrušljive upornosti može iskazati samo netko koga formalni porazi nikada nisu dotakli u srži kreativnog nagona koji ne posustaje pred nikakvim himbenim dokazom da bi se možda uhljebljenije i od lakih žena obljubljenije egzistenicije radi bilo pragmatičnije uhvatiti mnogo svrhovitijih zanimanja iz široke palete ljudskih djelatnosti ( srpa, čekiča ili igranja šaha).Ne.
Naš je pregalac stvarao.
Nezasitno gladan one kontemplativne atmosrefabilije koja ne donosi mir u duši nego napinje stalno iznova već dovoljno zategnutu udicu u nutrini duše na koju je vječno nastojao upecati opravdanje života samog.Objasniti ga, opisati u nemalom broju poema, eseja i kritičkih prikaza, da nabrojim samo neke i nemnoge u moru još nedosanjanih, neobjavljenih i nefotografiranih.
Knjige su nejestivi predmeti .
To će znati svatko tko je u mladosti imao profesora fizike koji bi ga ironično pitao na spomen čitanja : " Kaj knjige ne služe za mleko kiseliti ? "
Nemojte. Nemojte misliti. Nemojte misliti da je pregnuće ovih literarnih proplamsaja pravedničke duše u gorljivom nastojanju da se zauzme za pravu stvar jednom u životu privatna osveta prema sitnim mučiteljima koji su uvijek i vazda viđali samo korisno i svrsishodno odalečujući mlade duše željne sanjarskih pustopašina semantičarsko-romantičnih svjetova da ostvare svoj naum putovanja u samo središte duše ( psihopompnost).
Ne.
To nije meritornost ovog esejističkog nastojanja prema.
Svrha mu je dokazati. Osnažiti se na izvoru autentične jedinke ljudskog roda koja nije posustala. Možda vi. Vi jamačno.
Ali ne on.
On ne razumije. I bori se. On se bori svim literarnim sredstvima, a zna se da prave riječi uvijek zakazuju kada se želi s čitateljem podijeliti najdublja intimnost vlastitih spoznajnih opažaja. On je zato riječi izmislio. Nanovo ih stvorio. U nedostatku nedefimnog izraza posegnuo je za prvim koju mu je podsvijet u kolaboraciji sa magičnom voljom da nam se obrati ponudila kao pravi odgovor .I upravo u toj nesvježbano i nesračunato vođenoj želji za stvaranjem leži ona iskra,onaj eros stvaranja koji prkosi tautologiji nemilosrdne logike.
Vi možda nećete shvatiti.
Oklamativno je da nećete.
No međutim.
Poslušajmo samo odjek poezije u prozi jedne duše zgađene ultimatumom da bude shvatljiva svima i zavazda kako ustrajno ostvaruje svoju svrhu za koju nije ni slutio da će je kao nježnu anemonu posijati u dušu anonimnog čitatelja:
"O čemu će pisati Pavleš - to mu je, međutim,potpuno jasno - to što literatura nosi u sebi proturječnost ma koliko se međusobno mogle pobijati.No, ipak, sve to čini nedjeljivu stvarnost koja je aksiom svega u nižim sferama života,poglavito u predvodnici percepcije svijeta koji bježi od stvarnosti u svoje vječne oprečnosti!Takva je literatura u zanosnom skladu, pa ne će morati uzajmljivati svoju simboliku iz izblijedjele prošlosti, štoviše, najavljivački će plijeniti neposrednu stvarnost.Jer za literaturu nema spasa bez potpuno duhovne slobode i cjelovita shvaćanja prirode bez ikakve domišljatosti i primisli"
A kada dođete do kraja(ako ste strpljivošću vlastite dobrohotne pažnjestigli i do ovdje) molim vas nemojte posustati.Molim vas nemojte posumnjati da se autor ovog eseja obraća samo čojeku koji se leđima mu okrenut obraća drugom čovjeku.Leđima okrenutom ka trećoj jedinski svoje biološke vrste. On govori vama.
09.09.2008. | 21:49 |
22 K | P | # | ^
