PRIBLIŽAVANJE 3
PRIBLIŽAVANJE ŽARCU 3
obračun s kritičarima ( kako je car ipak gol)
ili `koliko naših strahovanja donosi ungrasilnu sikulozu prouzročenu gramzivošću za slavom`
Upravo tako. Tko ne razumije nije ni dostojan čitati rađanje nove turmagasilne erupcije pravca književnosti kojoj je začetnik Žarko Marjanović, čovjek koji je dokazao.
Upornost svojebitne volje nesalomljiv je dinamo koji pokreće naša sveukupna nastojanja za općenjem prema izvanskontekstualnošću jezika koje je jedina prava sloboda.Oslobođen općeprihvaćenih normi što su nataložile u sebi godine i vječnosti krivo sraslih asocijativnosti on ne puca na razumijevanje već ularmatno apelira na onaj dio čovjekove anplacibnosti koja izmiče standardoznim ukalupljenostima državotvornog čekiča izraženog u nastojanju standardiziranja i uniformiranja općih značenja riječi i njihovih sukulentarnih verbalija.(Creatio ex Nihilo).
Creatio EST Nihilo, ako ćemo pravo, upravo zato.
U našem promišljanju koje na kraju mračnog tunela himbenocidnosti donosi obećanje bijelih vrata vlastitog svijeta stvorenog od svjetlosti značenjskih poredbi oslobođenih pretencioznog oslanjanja na riječnike stranih riječi, citate velikih umova mrtve kao i umrle prošlosti, a da ne spominjemo uopćeno sramotni pokušaj podvaljivanja mnogobrojnih varatoznogamnosti koje ustvari ne znače ništa, ali služe kao lukava zamka za klimatore i umudrene kritičare svega pametnog.(Car je još uvijek gol i naoružan vlastitom taštinom odobrenom od nekritički sluganskog puka s jedne i masonsko-klanovski orjentiranih takozvanih kritičara s druge i treće strane).Jer četvrta je još u slutnji, u povoju nezrelog dijela ljudskosti koji veličinu nesaznajne psihonautske realijabilnosti tek naslućuje i to organom koji nije u tijelu.(tzv.telekineza)
No klimajte ljudi, klimajte u posustajanju svojih moždanih ćelija koje se još uvijek napajaju na krivu,istosmjernu struju iako je odavno poznato da je dvosmjerna davno izmišljena te daje više svjetla.
Upravo tako i naš Prometej.
Naš Ikar.
Nesaznajan. Samozatajan. Živi svoj mali anonimni , zaprašnjavi život daleko od zasluženog prizanja kovatelja nove, bolje i slobodnije forme gestikularnosti koja trenutno stenje pod jarmom postmodernističke histerije za ciniziranjem svake dostojansvenosti i uljudbenih napora da se jeziku prizna status alata građenja vlastitog svijeta neosnovano optuženog kao hermetineutičkog somnabulažnjenja proklete duše koja je izgubila povjerenje u kodove opće kulture.Ta spomenuta duša zapravo je blagoslovljenja znanjem da je nada u komunikatornost dvije duše pomoću jezikotvornih sredstava Sizifov posao, a on se smije samo dok se vraća.
A kamo se on to vraća? (Pitat ćete se možda , a možda ipak....)
On dolazi k sebi. K Bogu .Ka svom Bogu i on će vidjeti svog Boga kada se budu rastvarala vrata raja za nepriznate Golijate koji znaju svoju mjeru.A upravo zato što je znaju mogu zauzeti suprakolosalnu poziciju da je i pomaknu. Kamo pomaknu ?
U predodžbu pomaka ( svijet kao volja) iz kojeg brzinom svjetlosti izdiše svoju esencijalnost Pomak sam i ne iscrpljuje se u vlastitom inertnom zamahu jer ga iza svake riječi čeka bifurkacijska točka zaokreta smisla prema posve novom smjeru.
08.09.2008. | 08:50 |
15 K | P | # | ^
