azhdaja

Satrat će me ova gripa, ne znam kud se baš morala pojavit kod mene u tjednu kad moram danonoćno boravit na faksu prikupljajući potpise, a sve i da si nabavim sto i jednu ispričnicu od doktora, uopće mi se ne da kasnije lovit profesore da mi daju sveti trag svojeg pera u modru, tvrdoukoričenu bilježničicu moje vrijednosti... Spavat mi je teško jer me probudi zvuk mog vlastitog kašlja pa se onda još krenem opterećivat time može li cima uz mene betežnu, a glasnu, zaspat pa se onda gušim do iznemoglosti i buljim u strop razmišljajući o koječemu.
Ali sam nekako sritna. Kažu mi da je to moje raspoloženje ovih dana postalo zarazno pa se ja sad pitam radi li se možda ipak o kakvoj gripici čiji je jedan od simptoma neobuzdano pokazivanje sreće, ili je jednostavno nevezano jedno o drugome, a moja „perkyness“ (:P) je uzrokovana tek time što je siječanj prošao vrtoglavo, bez previše bluesa i nekako u suncu...
Prije nisam volila sunce, a-a, to se protivilo mojoj religiji. Znam da sam već stoput pričala, a barem jednom i pisala o tome, ali darkerizam je fascinantna pojava. Čak i kad te prođe, i dalje se barem pomalo osjećaš ko kreten kad obučeš nešto žuto ili staviš zeleno sjenilo, iako znaš da ti najbolje stoji. Kad na ulici vidim mladi par kako se zaljubljeno drži za ruke, a pritom su oboje odjeveni u udri-me-nogom-ja-sam-goth odjeću, njena se duuuuuuuga haljina vuče po podu (ne kužim kako NIKAD nije prašnjava), a njegova duuuuuuuga kosa se vjerojatno nekad prije vukla po ulju, ne mogu si pomoći pa da im ne zavidim što to mogu, a da im nije neugodno jer meni bi sad bilo, dok i dalje od svih subkultura ovu smatram ne samo najmanje glupavom, nego i najljepšom. Mami mi toplinu oko srca, šta da radim...
No moram priznat da nisam dugo shvaćala koliko npr, muzika koju slušaš, ako slušaš isključivo jedan tip muzike, može utjecat na raspoloženje. Nisam virovala svojoj mami kad mi je to govorila, ali sad nekako virujem sve više. Jebiga, zatvoriš li se u mračnu sobu, nabiješ si sluške, udreš po Bauhausu i počenš analizirat tekstove, vrlo vjerojatno ćeš počet zaboravljat izlazit iz te sobe i gledat svjetlo dana, a vrlo vjerojatno ćeš počet zaboravljat i jest.
I sad ti budi kovač svoje sreće kad nemaš dovoljno željeza u krvi pa nemaš šta kovat...
E, a budući da se željezo kuje dok je vruće, bilo bi dobro da i ja prestanem laprdat pa odem riješit ovo svoje pitanje gripe dok je još uvik riječ o gripi, a ne evoluira u neku gadnu upalu od koje ću dobit takve podočnjake i krvavost u očima da će ljudi i za mene po cest počet govorit „pa kako joj nije neugodno“. S tim da to većini ljudi nije simpatična primjedba, vjerojatno samo meni je.
Odo ja kod doktora.
Obećah da se ovoga puta potpisujem drugačije pa, eto, voli vas...

--Bijoux :)

P.S.Dobra stvar je da su mi se od kašlja jako nabildali trbušnjaci.