azhdaja

četvrtak, 03.01.2008.

She went Cukoo

Da mi je netko rekao da ću opet propušiti u novoj godini, nemalo bih se iznenadila, kao i da ću postati teški ovisnik o alkoholu, ili nedajbože, da ću prestat piti kavu, ali sve to skupa bi me kudikamo manje šokiralo nego činjenica da ću se zabavljati još jednom novoizmišljenom cyberrazbibrigom. Naravno, riječ je o Fecebooku. Donedavno, bilo mi je čudno zašto je to ikome uopće zabavno pa me stoga sada i čudi što je upravo spomenuta razbibriga postala jedan od rijetkih sajtova na kojem sam odjednom i ja, tako iritantno neporočna (ma kurac, to bih htjela biti!) svakodnevan gost.
Dakle Facebook: nesumnjivo, ima puno strana koje mi se kod njega sviđaju, kao npr. činjenica da imam neku vrstu dokaza kako Bonagracija ipak nije mrtva, što bih inače mogla zaključiti samo po nekim pričama koje kruže (i na kojima joj i ovim putem čestitam), kako pola mojeg razreda iz srednje škole nisu kreteni i ne zamijeraju mi što se uopće ne javljam pa to rezultira time da sad odjednom opet imam trista miljuna starih frendova s kojima i dijelim neke aktualne informacije iz svog života, a da sam prava KOKOŠ (i slova nisu slučajno velika) dokazuje i činjenica kako me neizmjerno uveseljava kad pronađem neku ženu koja je nekad, svojevremeno, bila tiha patnja nekog ko je bio moja tiha patnja i naslušala sam se o njoj, a onda, upravo zahvaljujući Facebooku zaključim da je dotična totalno bezveze, da joj je Oliver najdraži pjevač, a najbolji film „Deset razloga zašto te mrzim“.
Nastranu to, ja se ipak ljutim na samu sebe što sam se navukla jer ispiti dolaze, a ja, umjesto da već imam spremljena dva do tri, kao što sam na početku akademske godine isplanirala za ovo doba, rješavam „Which Simpsons Character Are You Most Like“ i šaljem Captainu Blacku virtualne palačinke u trenutku kad on napiše onlajn poruku da se zaželio istih. Da stvar bude bolja, ovisnika, a meni dragih ljudi, sve je više pa sam sve češće meta poziva na chat i slanja, dakako virtualnih, darova, u međuvremenu January is not getting any younger, a moja prezentacija o Istočnom Timoru mora biti gotova do srijede, dok danas još uvijek postoji tek kao jedna od nepopunjenih kućica na mojoj „to do listi“. Možda pronađem mentoricu i pošaljem joj zahtjev da mi bude frendica pa mi malo progleda kroz prste kad joj dodijelim ocjenu „10“ za „Loveability“.
Užas, jebote... Jako sam nadobudno započela 2008.

--lyida

- 17:19 - Komentari (2) - Isprintaj - #