azhdaja

utorak, 19.09.2006.

JeeeeseeeeN

Da. Jesen u glavu.
Inače moje najdraže godišlje doba.
Jednom kad sam to izjavio sam dobio primjedbu "Je li ti slušaš Doorse i razmišljaš o samoubojstvu?"

Rekoh da ne i da mi je jesen najkulje godišnje doba i nema tu puno rasprave. Sad su mi od kiše i lijenosti mokre noge u šupljim cipelama, ali ne brine me to baš nešto strašno. Šta, kroz koju uru-dvi ću doć doma i obut suhe čarape. Dobro, nije zdravo stajat u mokrim čarapama, i smrdi, šta je - je, ali šta ima veze. Neću se valjda nervirat u vezi toga. Ujutro sam se ustao i rekao kako je dan baš dobar. Je, lije kiša i ne volim ja to, ali je li to u konačnici bitno? Šta, živ sam i zdrav i imam i za leć i za izist, a nije ni da umirem od usamljenosti, Hajduk je još uvijek neporažen, a i rezervoar od auta nije prazan. Koji će mi kurac išta više? Svi koji traže više su pohlepni i nikad neće ništa dobit. Ja ne tražim ni ovo što imam pa dođe samo od sebe. A jesen je dobra jer nije ni prevruće ni prehladno, a nije ni alergično osim od ambrozije, ali me ona ne brine. I boje su uglavnom smirujuće jer sunce ne udara u oči. Ko bi mogao šta bolje poželit?

Ne vjerujem u zagrobni život, ali ako ima išta, za mene je raj ovakav:
-Radim ne predosadan posao;
-Primam prosječnu hrvatsku plaću;
-Nikad ne radim vikendom;
-Ne svađam se s curom i s obitelju;
-Povremeno odem na merak s ekipom.

To je otprilike to.

p.s. Pakao ne zamišljam, ali vjerojatno tamo na azhdaji ima još više rekvizita.

--hiroaki

- 16:19 - Komentari (22) - Isprintaj - #