Prvo su nas tražili, a onda su nas našli. Nakon što su nas eliminirali jednog po jednog, shvatili su da nas ima puno više od pisača bloga.
Tražili su listu za odstrjel i našli su je. Na vrhu stranice azhdaja@blog.hr.
Krenuli su po redu.
Faza prva - vladari države
Postavili su giljotinu iznad kreveta Bana Jelačića i počeli pjevati "Ustani bane". Ban je, pristupačan kao i uvijek, ustao, a to je aktiviralo mehanizam na giljotini i tako je pao prvi od naših junaka. Nakon toga su otišli do Kumrovca i ispričali drugu Titu da hrvatsko stanovništvo nije dovoljno komunistički osviješteno. Tito je to shvatio ozbiljno i počeo sa parolama protiv klasne podjele. Nakon duljih prosvjeda, narod je reagirao i pogubio prvog kralja - kralja Tomislava. Kad se Tito vratio svojim cimerima na Brijune, Franjo i Stipe su već znali za Tomislavovo pogubljenje pa su, čim je pao mrak, ćebovali Tita do smrti. Nakon nekog vremena Stipu je počela proganjat savjest pa je Franju pokušao nagovoriti da priznaju ubojstvo. Nije uspio. To je rezultiralo tučnjavom s neriješenim ishodom, a provjerene informacije govore da su obojica zadobila smrtonosne povrede.
Faza druga - političari
Jednog dana, a bio je to jedan lijepi dan, šetali su se parkom dva premijera i razgovarali o tome ko je zaslužan za budući ulazak Hrvatske u EU kad im pristupi ljubazan mladić. upita ih kako se zovu. "Ivo", kaže prvi. "Ivica", odvrati drugi. Mladić upita: "Jesi ti Ivica zato što si manji?" na što Ivo prasne u smijeh. Ivica se uvrijedi, izvadi crvenu krpu i počne mahati njome. Ivo, shvativši to kao provokaciju, izazove Ivicu na dvoboj kuburama. Na dvoboju su poginula obojica. Svjedoci tvrde da je iz prikrajka neko pucao u pobjednika dvoboja. Kažu da je pobjednik bio onaj manje zaslužan za ulazak u EU. Ante Starčević je ubijen tako što mu je postavljena nagazna mina ispod otirača. Minu nije aktivirao on nego Stjepan Radić i to kad je dolazio Starčeviću u goste u namjeri da sklope koaliciju kao jedni preživjeli političari na Azhdaji. I kuća i okućnica i njih dvojica su pretvoreni u prah.
Faza treća - književnici
Prvo su ubili Marka Marulića prerušeni u morskog psa dok se ovaj kupao na Bačvicama. Zatim su Krležu pozvali na domijenak ljubitelja kratkih i jasnih rečenica. Nakon par krležijanskih rečenica, Miroslav je proglašen seronjom pa su ga nakon svađe zadavili. Ivanu Brlić Mažuranić su tužili IBM-u radi korištenja njihove kratice prilikom potpisivanja. Nakon sudske tužbe, Ivana je morala platiti 10 milijuna eura odštete. Toliko para nije imala pa je nakon prijetnji počinila samoubojstvo.
Faza četvrta - sportaši
Vukas je driblao po šesnaestercu i prvo mu je uklizao protivnički štoper. Direktno na nogu, ali se sudac nije oglasio. Nakon prosvjeda, dobio je žuti karton. Drugi put je dobio udarac kopačkom u glavu. Sudac nije ni pisnuo. Do kraja utakmice noge su mu bile pune modrica, a jedva je vidio na jedno oko, ali je ipak prodirao prema protivničkom golu. Golman je izvadio pištolj i upucao Vukasa, a metak je rikoširao u Davora Šukera koji se spremao da uđe u igru. Sudac se svejedno nije oglasio. Pogađate, bio je u dosluhu sa ubojicama. Krešo i Dražen su ubijeni dok su rekreativno igrali košarku na jedan koš i to tako što je ispod obuča bila ugrađena potezna mina. Goran Ivanišević je htio ponovo osvojit Wimbledon. Kad je izašao na teren, sve je bilo uredu, ali je jedna od loptica bila ručna bomba koja se aktivira samo na snagu Goranovog servisa. Iako je prvi servirao protivnik, bomba je eksplodirala tek u drugom gemu. Janici su podmetnuli minu u rukavicu prije slaloma. Na sreću, rukavica joj je ispala i svejedno je bez štapa i rukavice stigla prva na cilj. Ubojica je bio nervozan pa ju je ubio. Tako se tajna organizacija napokon otkrila.
Faza peta - ostaci ostataka
Prije nego što su se naši junaci snašli, oni su iskoristili Profesora Baltazara za svog pijuna. Rekli su mu da dolaze iz države sa velikim energetskim problemima. Baltazar je razmišljao i dosjetio se. Poklonio im je tehniku pravljenja nuklearnog reaktora. Oni su to iskoristili i napravili Nuklearnu bombu. Bomba je bačena na pulsku arenu za vrijeme festivala kad se tamo nalazio Profesor Baltazar. I Mrle u gledalištu. Dalje je bilo lako: Dubrovik uništen torpedom (koje je eksplodiralo), penkala slomljena nakon što je njome probušen padobran, degenija spaljena, paška čipka izgorila u plamenu, čovječja ribica ugušena, Vegeta potrošena, vučedolska golubica bačena na Davisov kup (oboje slomljeni, a nije ostao ni otisak prsta). Budući da je sve bilo jako dobro isplanirano, krivnja je svaljena na najpametnije - znanstvenike. Tesla, Ružička i Bošković su osuđeni na smrt.
Faza šesta - Sveborg
Probudio se iz sna u svojoj pećini u podnožju Velebita. Sve je bilo uništeno i bio je ljut. Letio je za iznad glava neprijatelja. Neke je splaio, a neke ugušio plinom iz svojih ubojitih nosnica. Bilo je mrtvih kao u priči, ali je preživjelih neprijatelja bilo još više. Rasporedili su se i čekali da sleti od umora. Sletio je. Onda su ga svezanog odveli na zvonik splitske katedrale i gore ga objesili za kravatu (svezavši je u omču kakva se radi obješenicima). Sveborg se trzao. Pukla je i kravata i zvonik, i on je pao na tlo. Ipak je preživio, ali su ga dolje dočekali neprijatelji i, onako ranjenog, isjekli ga na komadiće.
