azhdaja

nedjelja, 19.02.2006.

Ambasador dobre volje (dobrovoljac)

Kupim pet metara dugu toljagu i hodam po cesti. Kako obitavam (mali seljober) u velegradu, cesta je prepuna ljudi.
Kad sretnem ženu - mlatnem je toljagom.
Kad sretnem muškarca - mlatnem ga toljagom.
Kad sretnem nisku osobu - mlatnem je toljagom.
Kad sretnem visoku osobu - mlatnem je toljagom.
Prosječnu osobu - mlatnem toljagom.
Svaku osobu - mlatnem toljagom.

U analize zašto sam to radio nećemo ulazit, ali u posljedice možemo "ući". Posljedice su bile radikalne. Mrtvih ko u priči.
I onda sam se zapitao zašto to radim. Počela me progonit savjest. Previše, brate, žrtava. Žao mi ih je. Mogla bi policija saznat pa sam najebao kao žuti (ova metafora je jako bitna, a to ćemo shvatit na kraju teksta).

I saznala to tako policija jer me prišpijunala jedna bliska mi osoba organima vlasti pa su izdanci te vlasti pokucali mi na vrata i pitali me jesam li ja Hiroaki. Rekoh, nisam, nego njegov duh. Hiroaki je poginuo u prošloj epizodi svog bloženja zbog prgavosti, ali govore da se vraća za uskrs.

Kažu oni meni da moram poći s njima. Pa sam pošao. Odveli su me nekoj babi u vladinoj organizaciji.

Kaže meni baba iz vladine organizacije: "Ja sam baba iz nevladine organizacije. Tražimo ljude bez predrasuda da budu ambasadori dobre volje u nerazvijenim i slabo razvijenim državama prvog, drugog i trećeg svijeta. Budući da imam informacije kako vi sve ljude tamanite svojom batinom bez predrasuda (ne gledate na spol, broj, padež i krvna zrnca), mislim da ste vi prava osoba za to. Stoga ćete vi dobrovoljno ići u ujedinjene narode kao naš pretstavnik.

Ja sam joj rekao da nisam dobre volje nego da sam nadrkan. O tome svjedoči i batina.
Kaže ona meni da sam dobrovoljac i da sam zato ambasador dobre volje.

Odmah sam uzeo batinu na rame i čekao prvu misiju. Poslali su me u Sudan da tamo pokažem primjerom kako ne diskriminiram ljude.

Mlatio sam tako i tamo ljude batinom (zamislili ste crnce, sram vas bilo - predrasuđujete), ali su me ubrzo povukli sa misije i poslali Nevena Ciganovića.

Kažu da su pročitali ovaj moj tekst na blogu i da sam na jednom mjestu spomenuo kako žuti najebu što je očito diskriminirajuće. Kažu da Neven to ne bi nikad.

--hiroakijev duh

- 11:41 - Komentari (6) - Isprintaj - #