azhdaja

Natjerali me da pišem. Bilo je to na prepad. Uđe u sobu,a ja bezobrazno pitam šta je, i to onim tonom ti nemaš šta dolazit u moju sobu ak nešt ne trebaš, al to je bilo samo zato jer nisam navikla da k meni dolaze, nego ja k njima - i to uglavnom bez razloga.
E da, šta pametno napisat u nedostatku inspiracije i vremena i to još pod prisilom.
Možda vic? Ne, ne, ne…pisali su već viceve oni tamo dolje.
Današnji poraz rukometaša? Ne ni to, jer ovdje govorimo samo o hrvatskim uspjesima(šta uopće Hrvati mogu doživjeti neuspjeh?)
O tome zašto sam sad pristala pisati, a ni ne znam o čemu pisat? E to već može…Zašto? Pa zato da ne bih učila. Koliko ja uopće mogu izmisliti razloga da ne učim i pritom misliti kako su to sad stvarno dobri razlozi i da sad nikako ne mogu učit. Nekoliko primjera:
1. Odlazak u menzu ili pekaru - baš kad se treba primit učenja ja se sjetim da bi trebalo nešto i pojest, iako do tad nisam ni pomislila na jelo jer sam nešto drugo radila zbog čega nisam učila.
2. Utakmica - bilo koja s bilo kim dovoljan je razlog zašto baš sad ne učit.
3. Užasno dosadan film o gadnim gay kaubojima koji se pokušavam prisilit pogledat do kraja(ostalo mi još pola sata, u tri navrata sam ga nastavljala gledat, samo da ne učim)
4. Spavanje - spavam po noći cca 10 sati, dobro se naspavam, ali to me neće spriječiti da odspavam još 2-3 sata popodne ili podvečer, kada već dođe vrijeme za učenje. Često se događa da legnem i da ne mogu satima zaspat…i tako ležim i razmišljam kako se sutra stvarno treba primit učenja, al ne pada mi na pamet da idem učit u tom trenu jer ja sad moram spavat.
5. Pretraživanje weba da se sjetim kako se zvao onaj crtić gdje su vukli slona u kipuću vodu samo zato jer je on vjerovao da u djetelini postoji pravi mali svijet, a oni nehrvati su htjeli tu djetelinu uništiti…i slon i mali svijet su na kraju spašeni.
6. Pacman,tetris,lemmingsi,solitaire (da znam, al to je razina igara koju ja mogu doseći)
7. Kao sto rekoh na početku, pisanje posta na azhdaji samo da ne bi kućica na kalendaru danas ostala bijela. E pa sad će pocrvenit!
8. Soba 130 - ako ništa drugo ne ostane, spustim se dolje i zaboravim na sve, jer tamo se uvijek nešto događa.

--chinchi