"dobrodošli" pisalo je na ulazu u zemlju skrivenih motiva i mračnih želja. prije ulaska ipak je
trebalo odati počast pograničnim službenicima i otvoriti prtljažnik ulaštenog monovolumena.
međutim sadržaj se baš nije svidio potplaćenim i korumpiranim djelatnicima carine koji su stoga
počeli stvarati probleme meni građaninu psujući pritom na svojem jeziku, recimo mađarskom, dok su
probleme pravili na engleskom, jeziku prejednostavnom da ne bude problem. da kakav problem? desilo
se da sam nehotice došao u sukob sa zakonom na način što sam pokušao u stranu mi zemlju
uvesti i 2
mala mrava, kako odmilja zovem svoja 2 kineza koja već godinama držim u podrumu u svojstvu
neslobodnih umjetnika čišćenja, spremanja i pjevanja ode radosti svake nedjelje uvečer, jer
kako
sam nadasve ispunjen plemenitom ljubavi prema čovječanstvu smatrao sam da nema ljepšeg nego
naučiti
ta dva izdanka žute rase da pjevaju vrhunac 9. beethovenove, simbol bratstva, prijateljstva i
jednakosti među ljudima, poštenim ljudima. ne treba obja šnjavati apsurdnost optužbe s kojom
sam
sutradan, nakon besane noći ispunjene svjetlom lampe uperene u oči i dubokim glasom duhanskog
dima
izlazećeg iz grla nekog inspektora meni nepoznata imena, a koja je inzistirala na tome da sam ja
neznam što i kakav, jer da sam imao robove. što nije nikako točno.ja niti jednog stanovnika
robije
nisam primio pod svoj krov, već dva stanovnika kine, koji su iskoristili prigodu živjeti u mojem
vlažnom i kranje neprijatnom podrumu, u kojem im je u svakom slučaju bolje nego u nekakvom ko
zna
čemu gdje već ti i takvi rižojedi žive. druga stvar je što je trebalo i ponešto upotrebe
umjerene
sile od strane mene a koja je tim simpatičnim komunjarama otvorila oči i omogučila im
shvaćanje i
prihvaćanje prednosti zivota u ponuđenim im uvjetima. međutim su tkinja nije imala sluha za moje
argumente te me osudila na smrt čitanjem svih brojeva kozmopolitena uključujući i posebna
izdanja, a
ako to nedovede do terminacije mojeg postojanja bit ću prisiljen gledati sinkronizirano plivanje i
ja ću budan sanjati (bez pauze za toalet i vreće za povraćanje), a što bi me trebalo
izdosađivati do
smrti. zadnje što sam čuo o svojim kinezima bilo je da su se u domovini proslavili i obogatili
objavljivanjem uzničkog dnevnika, i sad žive lagodnim životom kosookih plejboja. di end
