Kućanik i domaćinac, i prstohvat kletve home officea
|
Čitam jučer neku polemiku o domaćicama i njihovom ekonomskom statusu. Kontekst je europski, pa tako teče i diskusija: Po jednoj sudionici, domaćica je ta, koja mužu omogućava karijeru, pa bi on trebao njoj plaćati polovicu sume mjesečnog broja sati rada spremačice, kuharice i dadilje; naravno plus doprinosi na taj iznos. Druga dodaje, treba razlučiti potrebne poslove domaćice od bezveznih. Treća pita, a koji su to bezvezni poslovi domaćice. Uglavnom, sve se one slažu, pas mater muškima, treba se naplatit'. Ubacujem se, velim, dakle domaćica bez djece zaslužuje manju pinku. Da da, slažu se babe, ali prihvate moj argument da i kerovođa treba vremena, pa to treba uvažiti. Zaključak većine - najbolje sklopiti bračni ugovor, o mjesečnoj apanaži, penziji, naknadi za propuštenu karijeru. Preko advokata. Naravno, ovo sve, uz pretpostavku skladnog, funkcionirajućeg braka. Zamišljam tu scenu; čuj, baš si mi lijepa danas; ajmo advokatu da me ubuduće plaćaš da t gledam... Obzirom da je vrijeme novac, odustao sam od daljeg praćenja diskusije. Do hanuminog buđenja kavom u krevet, točno na treći znak geofizičke seoske crkve, pas je bio prošetan dugi đir, opranih šapica, ćune i guze, istim redom osušen, nahranjen i napojen; taman da skoči na krevet sa tacnom i kavom. „Hajde, svakako sam mislila da promijeniš posteljinu!“ promrmlja zlato moje sneno pod mašući pseći rep. Nešto kasnije, pas je hrkao, hanuma popapala müsli i otprhutala na posao. Da stavim šalice u perilicu, morao sam prvo pospremiti čisto suđe iz nje. Čaše od vina oprao sam, čim sam odštopao slivnik. Iznijevši smeće, morao sam prvo staviti veliku vreću u kantu, usput vidjevši da dugo nije zalila biljke u stubištu, kojim su se kovitlale pseće dlake. Pomevši stubište, odlučio sam na brzinu premesti i stan. Paralelno, pojasnio sam kolegi na mobitel, gdje je problem sa aktualnim poslom u milijunskom iznosu. Izvadio sam prvu turu opranog veša iz perilice, ali da bih ga stavio sušiti, morao sam pokupiti sinoćnju turu. Taman je završila perilica suđa, ispraznim i nju. Podignem vrećicu meni nepoznatog sadržaja, koja se treći dan pacala u svom soku na pločicama. Trulo zelenje za juhu. Smeće. Pranje poda. Pa pranje džogera. Mobitel. Gazda pita, mogu li sutra ujutro biti u Beogradu, pokupiti neku njegovu svojtu sa aerodroma i po potrebi ih odvesti na sjever Austrije. Skidam kavenu posteljinu, kombiniram sa srodnim vešom za iduću turu pranja. Presvlačim krevet, usput raspremam torbu od prekjučerašnjeg puta. Hanumin prošlomjesečno neraspakirani ruksak odlučujem parkirati pod deku, kojom inače prekrivam sve otvorene projekte. Mašina je oprala; skupljam osušeni veš sa balkona, vješam ovaj, stavljam treću mašinu oprati. Uviđam da je balkon prašnjav. Fljus, kanta, fljus, druga, džoger. Pranje džogera. Motam oprane, suhe ručnike, da stanu u ormarić. Otvaram vrata, ususret mi pada mišancija krpa i zgužvanih ručnika. Uz izričaj religijskog i obiteljskog konteksta, preslažem cijeli ormarić, nadajući se da je rezultat shvatljiv, sanitarije i krpe dolje, mali ručnici u sredini, veliki gore. Napokon, tuširanje. Voda ne otiče. Odvod je pun uglavnom psećih dlaka, uz ponešto travčica i pijeska. Rasklapam, odčepljujem, sklapam. Svoj brijač brzo pronalazim kraj kade, nešto kasnije, i pjenu lociram. Ništa kao glatke ženske noge! Pola deset. Sjedam raditi. Nekoliko mailova, tri otvorena posla, paralelno. Hanuma zove da kaže da me voli i da pita, što radim. Pas lavežom upada u moje neodređeno „a evo, ništa“ i podsjeća da je pola dva i da slijedi šetaj – peri – suši. Nabacujem sunčane naočale, izlazimo. Susjed dobacuje – „Blago Tebi, samo šetaš psa, žena radi, Ti uživaš!“ Bljedilo mog pogleda ostaje iza naočala, bode mi oči. … tri kerovodstvena sata dnevno puta sedam dana plus pet kućaničkih sati dnevno puta sedam dana plus autopraonski sat tjedno plus sat i pol sitnih popravaka tjedno plus … puta … U računici, prekida me mobitel. Kolega pita, je li izvještaj, o kojem smo jutros razgovarali, gotov. Ne? OK, ali da bude do ponedjeljka ujutro. Hanuma šalje poruku, stiže ranije; što ima za ručak. Oznake: home office, kućni posao |
