Cinque Terre
|
Kad bih mogao treptati unatrag... Kad bih mogao treptati unatrag, pokušao bih pogoditi tih par treptaja nakon podugih ljetnih sati autocestama, do ligurske obale, do Riomaggiorea - najjužnijeg od pet mjesta koja tvore Cinque Terre.     Google kaže, smještaj u sezoni teško naći. Rezervacija par dana ranije funkcionira bez problema. Google kaže, auto ostaviti u La Speziji, pa lokalnim vlakom poći dalje, jer su cestice nemoguće i parkinga nema. prvozakonita kaže, samo ti vozi. Par zavojića i serpentinskih "rikverca" kasnije, uparkiravamo u polupraznu, besplatnu javnu garažu u centru mjesta. Mjesto prepuno turista; priča svatko sa svakim. Restorančići puni, konobari rutinirano opušteni. Planiramo, rano ujutro vlakom do najsjevernijeg mjesta, Monterosso. Vlakovi idu često, prepuni su, ali zaista najbolji transport iz mjesta u mjesto. Prije, praznim ulicama šetamo do lučice; u povratku dočekujemo otvaranje prvih kafića i dostavne kamiončiće. Turisti još spavaju.      Par sati kasnije, obišavši Monterosso, prema jugu dolazimo do Vernazze. Opet pun vlak, pune ulice i trgovi, puni kafići i restorani. Opet ljubazno osoblje posvuda, nigdje cimerfrajerluka, histerije, kolutanja očima. Za četrdesetak eura, plata sa četiri "morska jela", porcija najčarobnije hobotnice na svijetu i litra vina. (U najgoroj gužvi podneva, stol smo čekali desetak minuta; pas dobrodošao, espresso na račun kuće.)    Vraćamo se po auto u Riomaggiore; krajnje je odredište zapadno od Genove. Plaćamo smještaj. Mali Pas nekompliciran je suputnik i čist gost. Kakogod, tokom noći, uneredio je cijeli apartmančić solidnim, jezivim proljevom. Na moje isprike i pojašnjenja, da sam očistio, koliko sam mogao, gazda se smije; "Pa rekao sam da možete doći sa psom; sve ok, čistačica će... Nadam se da ste uživali!" Uživali smo, zaista. Kad bih dakle mogao treptati unatrag ... Oznake: Cinque Terre |
