O glini i o vodi i o između
|
“Govorit će se, financiramo lijenčine, što sjede po kafićima na južnim plažama… Monetarna unija na kraju će se svesti na ogromni manevar ucjene… Ako mi Nijemci tražimo monetarnu disciplinu, druge će zemlje za svoje financijske probleme odgovornima proglasiti upravo tu disciplinu, a time i nas. K tome će nas, iako su početno pristali, smatrati nekom vrstom gospodarstvenih policajaca. Tako mi riskiramo, ponovno postati najomraženiji narod Europe.” Prof. Arnulf Baring, knjiga “Zakazuje li Njemačka?”, 1997.  … I zaista, sve se više pitam. Politički je nekorektno, zbog različitosti tematizirati – različitost. Frka zna nastati, kad se spomene oblik očiju. Boja kože. Religija. Seksualne preferencije. Ali čini mi se da smo se – mi, kao euroamerička civilizacija – sami stjerali u kut korektnosti mimo logike. Jer naravno, kosooki ministar u njemačkoj vladi jest kosook, ma koliko ta konstatacija zatalasala tamošnje medije. Naravno da je u nekom srednjoeuropskom gradu crkvenih zvona zahtijevno, srađati se sa mujezinom, kad s minareta zove na molitvu. (Naravno, minaret i crkveni toranj u istom kadru daju super razglednicu i materijal za tekstopisce. Iako... i Andrić je bio skeptik. Da je živ, ganjala bi ga i Teršelička i Amnesty i B.a.B.e., vjerujem…) Sve je to naravno tako, ali naravno, politički je neprikladan pojam “kulture vodilje”, ma koliko očit bio. Jer da sugerira superiornost, iako bi mogao sugerirati i očekivanje domaćina prema... ajme, ne smijem reći - gostu… O javle, svuda li si... Lukavo je to sročio pokojni novinar lelujavog svjetonazora, Carl Gustaf Ström. Nije izricao ni „gost“ ni „domaćin“ niti „kultura vodilja“, ali jest ukazivao na geopolitičku determinantu, koja jednostavno određuje usud naroda na njegovom životnom prostoru. I nema tu mrdanja; nema tome pobjeć‘. Bioenergija regije; tu si i tako ti je, i nema hepeka da to promijeni, ma što nam politikanci tvrdili umeko... Kidnu pojedinci, odbjegnu vibri geopolitičke određenosti, pa ih onda u pečalbarskoj zemlji zovu gostujućim radnicima, kao da ovi misle ikad otići... (Kultura laži, dometnula bi Ugrešićka...) U svakom slučaju, ti i takvi gosti mahom zaista uspiju stresti sa sebe kletvu geopolitičke determinante pribalkanske; face im se pošvede ili pošvabe i austronjemačkim naglaskom iz šarenih košulja se iščuđavaju balkanskim specifičnostima, koje su napustili... No možda je dakle ipak to izlaz. Ukazivanje na geopolitičku determinantu. Jer, zaista Njemačka trenutno djeluje kao jedna strana osovine financijskog zla, od MMF-a do Grčke, preko Cipra (uz naklon ciparskoj Crkvi s ponudom da svoj kapital da za spašavanje situacije)… I zaista gornja izjava jest točna; ispada Merkelica nekakva opaka financpolicajka, koja mediterance tjera srednjeeuropskom rezonu deke vlastite dužine. Ali ona to čini mimo geopolitičke determinante, koja naravno vrijedi dvosmjerno. Švabo će u Malom Stonu svejedno naručiti picu ili kotlet, a Grk će svakako psovati Europu, koja mu ne da živjeti, kako Grci žive tisućama godina, ubirući od izgorjelih turista pinku za razgledavanje kamenih ruševina antičkog mufljuzluka, u dokaz navedenom … Kraju, što Merkelica dakle dijelom pokazuje odlučnost po Europi, baš jer globalnije strukture u Njemačkoj i dalje nemaju partnera, čija bi dosljednost nadilazila neodlučnost u slučaju vojne podrške i njemačkih vojnika u globalnim sukobima. No, taj je put Njemačka u svjetskoj politici odabrala (i ispravno, morala odabrati); tek ujedinjenjem daje joj se šansa, dokazati da nije agresorski nastrojena i inspirirana povijesnim ambicijama, prekrajati svijet. Tim više, njemačka politika tu upada u klopku, dokazivati odlučnost u nenaoružanoj domeni, na jugu Euro - škoja. To dakle čini monetarno, kao jedna od dvije zemlje vodilje omasovljene i ispolitizirane Europske Unije; sjene negdašnje Europske Zajednice dvanaestoro opravdanih članova. Ali, tu se krug zatvara… U trapuli vlastite polit – korektnosti, Frau Angela Danke - Deutschland nerado se upušta u priču o „Europskoj Uniji dviju brzina“. Jer malo to tukne na Nas i Njih; na Gore i Dolje. Na Goste I Domaće. Pa nije red. A ipod crte fiskalnog računa, foru opet pušimo mi, geopolitički o- i usuđeni. Jer, ako standard i potencijal Unije nemamo – a nemamo, i ako inače nemamo s kime – a nemamo, pa i ako nas nitko drugi neće – a neće… - valja nam svojom voljom i svim srcem pod svom desnicom biti za tu Uniju dviju brzina, financpolicije, minareta i zvonika, nas i njih… Svakako, osim što stojimo na burzama, na južnim plažama sjedimo po kafićima… pa pravo budi i njima i nama…  |
