World's Quietest MD-80
|
Više je varijanti priče. Ona najnerdovskija bila bi redanje datuma, aviokompanija i registracijskih oznaka. Iz te priče izdvajam da je prvi put poletio 1982. Da je, nakon dvadeset i jedne godine u Americi, postao 9A-CBD i kao "I never give up" bio naš Puležan, dok tri godine kasnije Air Adriatic nije otišao u stečaj. Potom leti za albanski Belle Air, te za kosovski Air Aurora, ovdje kao S5-ACC. U travnju 2010., posljednji je put sletio i ostao u Mariboru. Druga je varijanta priče ona o skretanju s pravog puta. Taknut u sujetu šarmantnom opaskom jedne žene od struke, odlučio sam ne srljati. Sa slikama. Svakako, tjedno sam lani u prolazu bacao pogled prema očito trajno prizemljenom avionu na rubu slovenske šume. Nikad vremena, istražiti prilaz, prići, slikati. Slike na internetu em postoje, em korektne, obične. Avio leti, avion stoji, slijeće, polijeće. Ovaj put, prelomio sam. Uglancan za poslovne sastanke, sa friško čistim cipelicama, portira mariborskog aerodroma (ispred postera dviju pin-up džirla) pitam, kako prići avionu na rubu šume. "Lako", veli, pa pojasni put, pa ja malo krivudam cesticom. Stojeći na rubu oranice, svježe gnojene debelim slojem stajnjaka, sviće mi razlog smiješka portira, kad je rekao "Može se prići jako blizu." Tu mi iskrsne lik žene od fotostruke. Odlučnim, muževnim pokretima gledam na sat. Otkopčavam ruksak. Vadim fotoaparat. Zagazim u stajnjak............... I smješkam se... /Draga Cvjećko, ne zamjeri na prvoj slici. Srne pri dnu kadra uopće nisam vidio tada. Znam da je glupo slikati u jutarnjoj izmaglici u kontraliht sa maksimalnim zoomom, iz ruke, na oko 300 metara. Ja sam srljao. Ali... Da je sve po regulama, i seks bi bio bezličan. ;-) / Treća varijanta priče mi je najbliža. Ona neverbalna...       |
