Od Bosuta pa do Dunava...
|
Nakon brzopoteznog čvenka sa ljubavnicom Hercegovinom, kontemplirao sam uz popodnevnu terasopivu i prigodno alergijsko kihanje, što i kako dalje. Smješkajući se svojoj nezasitnosti, odlučio sam prije predstojećeg odlaska na planinarski slet na Mljet malo skoknuti na drugu stranu, do Bosuta i Dunava. Ipak, ja se bilježim Vodenjakom, pa bez vode ne ide, pomislih, dakle, uz pivu. Vinkovci... Ispada, kao o svome dvorištu pisati, kad si ve-de-Orašjanin (OK; Vinkovčanima dopuštam preokret perspektive). Vinkovci, kao najbliža poslovnica ZaBe. Kao Shorty. Kao Cro Cop. Vinkovci, Ana. Andrea. I ostalo dično društvo planinarsko. Te Kornelija i Josipa, mile logističarke frizerske.  Vinkovci, kao jedna od najstarijih europskih naseobina uopće. Opaki Dirov brijeg, o kojem i najprekaljeniji planinari konspirativno šute.  Divna šuma Kunjevac... Izletište Sopot i Pikov Stan... I uopće, Vinkovci, kao Bosut.    Dan kasnije, odvažni oraški "Čičkovci" zaputili su se na Podunavski pješački put, od Aljmaša do Erduta. Iako Dunav definitivno nije plav, lijep jest, i kad sam na trenutak, sklopljenih očiju, odvrtio seriju slika posljednjih dana, od doline Neretve, preko Save i Bosuta do - dakle - Dunava, kao da sam se ušuškao u baš svoju dekicu baš svog kreveta... Nasmiješio sam se... (Ne njurgaj, ljubavnice Cetino; i Tebi se spremam, i da, naravno, Ti si mi najmilija i ne, ne zanemarujem Te, i da, javit ću se, i ... )      (Šlagvort - erdutska vinarija. I crno-bijelo strojarstvo, hahaha...)   Naravno, spomenuti bih trebao i ugodno hodanje, i poznata lica sa planinarskih druženja - recimo, divnog plesača, gospona Račkog, koji nama ispod osamdeset redovito mast vadi na podiju...  Pa bih naravno trebao spomenuti fiš, i čobanac, i pivu, i grah, i opet pivu. I jednu posebnu plavooku, nježnoruku, sa usamljenom kosilicom  ...Ali onda bih se već razblebetao mimo Auzmišovskog blogoreda. |
