Redakcionalno priopIČenje
|
Mili moji, kuda koji. Jer dok vi ovo čitnete, dok neki budu slikavali trtice po Rijeci, neke izdavale račune za struju, treći marljivo kovali brodove a netko bogme pisao erotske postove, meni valja opet bit kamiondžija u duši. Kao Čkalja i Vujisić ol inkluziv. Imao sam fazu, htio sam po autu povješat slike bližnjih i stavit miljeiće puničine. I pisao sam peticije da u aute više ugrade kafe-automat serijski. Živio u autu. Zato sam dakle kamiondžija duševni. Frau Mutter zove, pantera moja siva. I dvOdesetljetnica mature u Luterštatu te Vitenbergu. I eto, odoh dakle & zato. No, prije nego nakon pet sat vožnje uđem u majku Njemačku i ugledam ono go'''no od putokaza "Berlin 600 km" - pa što činih pola dana, jadna mi majka... njemačka... - i prije nego sloBencima (sic!) za onih parsto metara (koje ću odurat i punog mjehura, iz inata) poklonim tri'ce'ipe' eura, majku im toliko puta frustriranu ostavim... - dakle, prije toga, valja mi se pripremit. Jer kad si mator a imaš ortodontski aparatić i gumice na njemu, nemreš jabuke glodat. U pecivo zagrist. Sve je na žlicu, sve izrezat nožićem treba (ili ubosni ćakijom). Da se s tom špangicom zapinje o čipkasto žensko rublje, nema veze sa ovim postom, iako je ne manje istina. Pripremit mi se dakle valja. Te dakle eto tako, iz Orašja u Tuzlu. Iz Tuzle u pitoresknu, neotkrivenu, mitsku Miričinu (između Gnojnice i Gračanice). Te poslije derneka sa Punicom i Puničićima prema Doboju, za Brod jedan pa drugi, pa do Zagreba. Šort brejk do ranozorja, taman dok jedna D. sa radijskom šihtom zasvrši. E onda dakle, Muter Dojčland ruft. Wrummm, wroaaam... Dogbute ovo čitali ili ne, ja ću dakle šofirati negdje ka sjeveru Austrije, ususret onom putokazu, kod kojeg mi se dođe rasplakat svaki put... Sea como fuera, čitamo se za dva tjedna... ins'Allah...   PeEmEs Ak se dotad završe Maestro i Indeks i ak uđemo u Uniju - zovite. Bum došel intervenirat. |
