101... Dalmatinac, radio, post... ;-)

Eto ulovio sam se. U promišljanju blogoteme, u propitivanju porijekla i pripadnosti, u bijesu na malograđanske predrasude, razne sile i nafake.
Ulovim se uvijek, radeći koncentrične pokrete po Zagrebu u potrazi za unaprijed plaćenim (!) parkingom, kako baš tada najviše volim Orašje. Di imaš di parkirat.
Ulovim se uvijek, dok se penjem svojim haustorom, dvadeset metara od Avenue Mall-a, u rezignaciji nad prljavim, zapuštenim ulazom. A, kao, kvadrat stana dva soma eura.
Ulovio sam se dakle u preispitivanju svog Zagreba i sebe u njemu, rođenjem i uvijek iznova, između povrataka i odlazaka...

Zamišljam, kako taj naš grad djeluje nekome, tko prvi put dolazi.
Recimo, neka Filipinka, mala provincijalka iz egzotične zemljice Dalmata, Morlaka i Filipinčadi, dolijeće u Zagreb, pokazati djetetu metropolu svih Hrvata.
I recimo da reoplan iz njezine egzotične Filipinije prije slijetanja nadleti grad sa sjevera. Dok se nad Goricom megla zdigne, kulike-tulike.
Zamišljam, kako Mini Filipinka, kćerkica Male Filipinke, nosića priljubljenog na prozorčić, u čudu ispušta samoglasnije. Aaa! Ooo!
I onda pita majku na fluidnom Filipinkinskom (kojeg ovdje ofrlje prevodim) - Mama, mama, a koja su ovo dva grada?
Majka Filipinka, naviruje se kroz prozor, vidi guste blokove zgrada lijevo i desno, ogromno polje i rijeku između... Ma, ćerce, Zagreb, to je naš Zagreb, veli s vidnom nelagodom Filipinka svojoj Mini Filipinki, ako dobro prevodim...
Kradomice napuštam Mini Filipinku i Malu Majku Filipinku dok ostaju zatečene stvarnom veličinom polupraznog poluprovincijskog aerodroma tog našeg velegrada i regionalne metropole...

Što se zbilja desilo?
Nije valjda avion krivo skrenuo u prostoru i vremenu, nadletio hladnoratovski Berlin sa zidom i minskim poljima popola?
Nije valjda preletio hladnomirovski Mostar i zelenooku Neretvu, koja suzu pušta... da sad ne idem u širinu, zašto je pušta...
Ma, nije. Sve ok. Zagreb su curke vidjele.
Ali, za razliku od cijele abecede zračnosličnih gradova na rijekama, od Beča, Berlina i Budimpešte preko Kopenhagena i Moskve do Petrograda... Točno su vidjele dičnu posebnost našeg Zagreba.
Naših Zagreba.
Zagrebih.

Mi - ne bez razloga, priznajem - diskutiramo i bubnjamo o garaži pod Blumenplacom, o tome, voli li Željko K. našu Nadu D., o Kupskoj i Kupskima, koje se još nisu niti urušile do tužne slave.
Ali posve zanemarujemo nešto, što i Mini Filipinka iz provincije iz reoplana vidi. I njezina mama također.
Bregza ima problem sam sa sobom.
Poput pretople kremšnite razlijeva se na istok i zapad, prek' Sesveta i Zaprešića. Do Slovenije bu došel, vrag si ju zemi.
Na sjever, Banderas bi odma' prokopao tunel. Folk one Raum , štoli.
Na jug, Bregza se spojio s Mlakom i, još malo, Goricom. Buju nam avioni sletali vu centar grada, kak smo se krenuli širit'.

Ali, ono između...
Poput minskog polja, poput srednjovjekovnog tabua, zone razdvajanja dviju vojski - širine boljeg puškometa, dužine par kilometara - livada. Prazna. U centru grada, zapravo! Između Lisinskog i Muzeja moderne umjetnosti, HRT-a i Velesajma - livada!

Kraju pitanje, koliko bi koštao tol'ki & takav grunt u centru Londona, Beča, Beograda (! ma koliko o tome šutili...!)
Kol'ko smo mi to bogati ili bahati... Boga ti!
Kraju retorika da hercegovački načelnik morti nit ne zna plivat i da ni na Vrbanima ne zna kaj bi z vodom, a kamoli z rekom.
Kraju činjenica da su hidroregulacija i urbanizam, koji u gradove uključuje rijeke, ionako antičke vještine /vidi gore, abeceda gradova.../
Kraju modeli financiranja. Jer - ljudi moji mili, sve se da. "Kad se mnogo malih složi..." ;-)

Ja govorim o globalnoj vizuri grada, o slici, kojom se taj grad nudi. A nudi se mojoj Mini Filipinki i meni grad s ogromnim ožiljkom posred lica, vizualno homo- te hidrofobičan, bahat prema vlastitom prostoru i obama leđima (!) okrenut čovjekovom iskonu - vodi.
A zašto ja sad sve to...?
E, znate zašto?
Baš zato što volim taj svoj grad. I stalo mi je. Dajem si pravo.
Za moje klince također.

- - -

Obzirom da sam nepovratno odlutao sa zamišljene petkovski-lagane teme o zraci sunca u oku neke male Filipinke - ... lijep vam vikend, Blogonacijo moja...
party