Čupava šuma, falični panjevi, fado i tango, mi i on...e
Kirina smo se riješili. Jubito je ostao. You Tube, naime.
Još uživam u prisjećanju na predbožićni koncert Misie u Zagrebu.
Iako... Sjećanje, to je izdaja Prirode,
jer jučerašnja Priroda nije Priroda.
Ono što je bilo više nije ništa
i sjećati se znači - ne vidjeti.
Veli to Fernando Pessoa, portugalski pjesnik, čije pjesme Misia pjeva.
Ne bih ja pamtivo znao za njega, da, eto, nije Jubitoa. You Tubea. I MIsie.
Ukucavši njezino ime u video-tražilicu (??vidim-tražim?? hm... ), među ostalim dobijam "Misia en Una Belleza Nueva"; šestodijelna snimka intervjua s pjevačicom u Čileu (sat vremena ukupno; na španjolskom). U sat vremena, divna, lijepa, lucidna Misia pojašnjava fado kao doživljaj sudbine (fado - fatum - sudbina...), kulturno i "temperamentološko" ispreplitanje Portugala i Britanije kao bivših kolonijalnih sila (!). Stvara paralele tanga, Carlosa Gardela, i fada, Amalie Rodriguez - glazbenih formi i "roditelja" njihove globalne popularnosti.
Poanta ovog posta neće biti moje oduševljenje osobnošću i intelektom Misie, njezinim skakutanjem europskom kulturom, njezinim izrazima lica. Neću patriotski spominjati našu Ivanu Kindl, Severinu i ostatak parade.
/Znam, imamo i mi Bajuk. Obrovac. I... i... i...?.../
Neću niti o genijalnom brendiranju etno-kulture i o planetarnoj vizuri pomorske zemljice - Portugala. ;-)
(Pessoa, opet: "Tuga je, ne moći osjećati." ... ;-) )
Hodam dakle jučer Psunjem; prvi stidljivi cvjetići, mace propupale...
I krajičkom mozga razmišljam o Misijinoj distinkciji, opet, fada i tanga. Fado - glazba duše. Tango - glazba mozga.
U ime recentnijih postova o vodi i astrologiji, Junu i Jangu, gurkam misao dalje... Duša i mozak. Opet Jin i Jang. Žensko i muško. Eto nas opet!
Prepoznajem. Svugdje oko nas...
Mi muški smo dakle, sugerira Misia, tango. Mozak, smišljenost, racio. Tango kao vertikalni izraz horizontalne želje.
Naspram nas, oko nas, u nama - žene. Duša, sudbina. Divna, osjetljiva, tajnovita školjkica.
I eto.
Svatko ima svoje doživljaje, svoju pređu duše i ...tanga...
Smješkam se slučaju - Pessoa, Misia, falusoidni panj, anatomski-asocijativno sunce kroz procjep u šumi... Jin i Jang... Tango i fado...
Jubito...
:-)
P.S.
Kako ne bih sad raspleo serijal o glazbi - zasad završavam preporukicom za etno- & world music poklonike: Ladino glazba (judeo-španjolska); Yasmin Levy, album "Mano Suave". Izišao prošli petak, za "World Village". Javlja Mitteldeutscher Rundfunk, MDR Figaro. (Pozdrav, NF!)
P.P.S., naknadno:
Jedan od spotova Misie, ako nekoga zanima...:
Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...
... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)
O bloženju načelno i konkretno: "Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)
"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)
"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."
"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)
"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)
"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)
"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)
Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.
... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:
grapskovrilo@gmail.com
...Godišnjem dobu sukladno...
... Uvijek ću se nakloniti imenima ...
Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...