BBB
|
Ma, banalni, benigni blogojav - Shelly is back. Gone. Whatever. Vratija se Šime alijas Lesi alijas Shelly na Jug Orašja (n.b., J., ne j, te O, ne o.) Te će ovo biti malo zbrkan post, tek toliko, da pišnem pod blogodrvce. Stara cura nadležna za bilje i grijanje u našoj behasanskoj rezidenciji malo je zeznula. Isključila je grijanje i prestala nam zalijevat botaniku. Valjda misli, ako ne treba njoj, ni drugima ne treba. Asti. Bilje će se oporaviti, nadam se, a mi eto ušli i grijemo se Punčevačom. Čudan sam sam sebi - dolazak u Orašje nakon vikenda, nakon praznika, uvijek mi je bio sinonim za neartikuliranu depresiju. Kraj kraka, bez kraja. Sad samo čekam da se zidovi zagriju; ne smeta me; kao Tarzan s lijane na lijanu, iz Sigeta u oraško Novo nasenje. Novozagrebačko punjenje baterija danas me iznijelo, s Božjom pomoći, autoputem bivšeg bratstva i bivšeg jedinstva, po ledenoj kiši od Zagreba do Orašja, do Tuzle i natrag u Orašje. Glockam Sonjinu kobasu od sinoć - Sonja je divna curka; kobasa nije loša, a sa špangicom glodat kobasu nakon dec' Punčevače (P, ne p) i nije lako...  I pitam se. Tko sam, što i otkud (ok, smješak se vraća pri pogledu na neke komentare onog postića o Slavenu i Slavenki, jebote, mrak...  )Majko mila, eto deseta godina od početka mog oraškog privremenstva... I skoro pa sam razvio provincijsku podozrivost prema gradu. Avenue Mall me gotovo živcira; gužva; žene koje se kreću poput dumdum-metaka /ma, volim ja vas... /; blokirani parkinzi, Bandić će mi i pišanje naplaćivat kako je krenuo. Vesna... ah. Svi ostali, ah, ah. Podozriv prema metropoli, ritualno grintav prema provinciji. ?Krenuo? ?Stigao? ?Put, cilj? ... Dakle... Koncert Misije, dan pred Badnjak. Telefonom provjeravam, ima li karata. Da ima. Upicanjeni, dolazimo Prva Zakonita i ja na ha-enD-ka blagajnu. Ja, alfa-mužjak, u ime svoje te omega-ženke, pitam blagajnika za dvije karte. Da nema, da, 'pače, kajgod, pa kaj si niste rezervirali, neee...?! S mene lišće pada. Te se para uzdiže.  Veli Prva Zakonita, ona će. Meni mrak na oči, puštam da na grešci uči. Eto je natrag, s dvije karte, treći red. ???Kako??? Veli, pa fino, došla, pitala.  Misia? Hmmm... Poput Majde koja pjeva. Ali post o Majdi jedini je cenzuriran te izbrisan s mog bloga... Pa ... eto...  /Ozbać - tko voli Fado...  /Inače... Badnjak sa susjedima u nekrotičnom braku... No, zid do zida smo si, imamo se rad... ?Vidjeh li budućnost? Ni puta idea... / Stara te Nova na Velebitu? O, super! Divnom našom talijanski imenovanom Dalmatinom (emti Pavelića i Musolinija i tko je imenova') do odvojka za Senj; Sveti Juraj, lijevo, uzbrdo. Divota. Hvala P.D. Sisak; hvala Rifetu. Zgodan dom (slike slijede); na Staru Godinu pet sati uzduž i poprijeko Velebitom; snijeg, bura, pogled na Krk i Goli Otok. Potom ručkić, hrkanac, kaširana svađa s Prvom Zakonitom zbog "Iskrice"; ona u krevet, ja ... No da... Ja... imam afinitet prema odraslim mačkama. Koje me tako majčinski uče plesati... A tako znaju, kad hoće... Mmmm...rrrnjau, Maco....! 'Houp tu si ju sun...  Ostatak... MOJA foteljica Sigetska; kilometri Avenue Malla, sestrične, bratići, kuhana vina na Cvjetnom, prijatelji i -ice, kave, hrkanci pred teveom... I eto. Ajm bek. Opet u drugom domiću; sve manje stran, sve više nigdje, bez lista i korijena vječan k'o pustinjsa drača... (našoj Zaljevačici iz uvoda unatoč  )...Sutra? Raspakirat pet ruksaka i kofera, oprat tri mašine, odgovorit mailove, nazvat mamu, postavit se i namjestit. Nova godina. U Orašju.... Volim vas...  |
