-Srećo, dobro ti jutro.-, otvorila sam oči i začula poznat glas. Prvo sam pogledala prema prozoru. Iza zastora je provirivala blijeda zraka zimskog sunca. Očima sam vrludala po sobi pokušavajući se vratiti u svoju kožu.
-I tebi.-, naposlijetku sam prozborila. Ležao je pored mene nalakćen i gledao me. Blago se osmjehnuo kad sam ga pogledala i pomaknuo mi pramen s lica.
-Skočit ću samo da kupaone, eto me dok trepneš.-, poljubio me u obraz, ustao se i otišao u kupaonu. Počela sam razmišljati o savršenom životu koji imam s njim. Promijenili smo se oboje. Živimo savršeno u punom smislu te riječi. Onda sam začula zvuk. Došao mu je SMS. Pa on je moj dečko, neće mu biti bed ako pogledam što piše. Nema ništa za skrivati. Nagnula sam se preko kreveta i pogledala poruku.
-Hej, sinoć mi je bilo stvarno zabavno s tobom, mogli bismo možda to ponoviti. Kad si slobodan?- pročitala sam tiho. Što bi to trebalo značiti. Odlučila sam odgovoriti. Napisala sam: "Sinoć? Koji dio točno?" Čula sam kako voda curi u kupaoni i bila sam sigurna kako se Tom tušira. Nema njega još dobrih pola sata. Do tada ću izbrisati poruke i on nikada neće ništa saznati. Valjda. Zatim sam uključila vibru. Za svaki slučaj. Ubrzo je došao odgovor.
-Pa...ja, ti, krevet...Trebaš još detalja? Misliš na dio koji mi je bio najdraži? Paaaa...ono kad si ti...-, tu sam prestala čitati naglas i nastavila u sebi.
-ISUSE BOŽE! BOLESNO!- viknula sam kad sam pročitala. Voda se ugasila. Brzo sam pobrisala sve poruke i odložila njegov mobitel natrag. Upalila sam TV.
-Što je bilo, srce?- izašao je van iz kupaone i sjeo pored mene na krevet.
-Mah, ništa. Glupost na TV-u.-, nasmijala sam se.
-Zvučala si poprilično...bučno.-, nasmijao se.
-Uh, kad smo već kod buke, čula sam da si sinoć izlazio van iz sobe. Kamo si išao?- odlučila sam slagati kako bih dobila odgovor.
-Nisam izlazio van.-, nasmješio se.
-Ali dugo te nije bilo!- rekla sam.
-Pa kako to...-, počeo je.
-Mene samo zanima gdje si bio tako dugo.-, pogledala sam ga.
-Gdje bih bio?- rekao je kroz smijeh.
-Ne znam, ti meni reci!- ozbiljno sam rekla. Onda je njegov mobitel zavibrirao. Pružio je ruku i pogledao poruku.
-Tko je?- pitala sam.
-Neam pojma. Gle što piše.-, rekao je i pružio mi mobitel. Pisalo je: "Uh, sorry zbog onih poruka. Krivi broj, nadam se da te nisam uvrijedila ili nešto. Ispričavam se još jednom." Nisam mogla vjerovati. Broj je bio isti s kojim sam se ja dopisivala.
-Kakve poruke? Nisam ništa primio.-, počeo je mrmljati.
-To je ona sebi nešto smuljala u glavi.-, nasmijala sam se. Pogledao me.
-A valjda...Šta ja znam.-, nasmješio se. Ponovno sam posumnjala u njega, a nije ništa napravio. Morat ću mu početi vjerovati. Legla sam na krevet i piljila u strop. Ubrzo mi se i on pridružio.
-Što radimo?- rekao je odjednom. Nasmijala sam se.
-Ništa.-, tiho sam rekla.
-Rastresena si jutros. Jesi dobro?- okrenuo se prema meni.
-Ma jesam. Samo si moram utuviti u glavu neke stvari.-, nasmješila sam se.
-Kao...-, počeo je tresti glavom.
-Kao da ti moram vjerovati. I da si uglavnom upravu...-
-To je laž.-, prekinuo me, -Ti su uvijek upravu.-, nacerio mi se.
-Naravno, naravno.-, nasmješila sam se. Uskoro smo se digli s kreveta, obukli se u vanjsku odjeću i spustili se na doručak.
-Dobro jutro, Tamara.-, Tom i ja smo u gotovo isto vrijeme pozdravili recepcionarku.
-Dobar dan gospodine i buduća gospođo Schmidt.-, nasmješila nam se.
-Buduća gospođa Schmidt?- Tom se začudio.
-Nije li gospođica vaša družica?- pogledala me zbunjeno.
-Je, točno. Imate pravo.-, nalaktio se na recepciji, -Zar je tako očito?- nasmješio se.
-Vrlo, gospodine Schmidt, vrlo. Želim vam ugodan dan.-, kimnula je.
-Također.-, odvratila sam i nasmješila se. Tom me primio za ruku i krenuli smo do kantine. Tamo smo doručkovali sa Zarom i Billom koji su se cijelo vrijeme djetinjasto ponašali. Nekad su mi stvarno išli na živce. Bili smo usred razgovora kad mi je zazvonio mobitel. Tata.
-Molim?- javila sam se.
-Zlato, ja sam. Kako si?- progovorio je.
-Oh, bok, tata. Ma super, ti?- ulovila sam Tomovo kolutanje očima.
-Vrlo dobro. Nego, htio sam te pitati. Tori, Saša, Luka, Sven i ja danas idemo na Sljeme. Biste li se ti i Nacist željeli pridružiti?- Nacist, ha?
-A Sara ne ide?- pitala sam. Tom me samo pogledao upitno.
-Ne, ne osjeća se najbolje. Javi mi u svakom slučaju. Pozdrav!- rekao je.
-Dobro, hoću. Bok, tata.-, rekla sam i poklopila.
-Tko je bio?- pitao je Tom gotovo čim sam poklopila.
-Tata. On i dečki idu na Sljeme pa pita želimo li se pridružiti.-, nasmješila sam se.
-Naravno da želite!- Bill je rekao.
-A?- Tom ga je čudno pogledao.
-Moraš ići, čovječe! Očekuje se od tebe! Moraš se zbližiti s taticom.-, Bill je sprdao Toma.
-E, jedva čekam kad ti budeš na mom mjestu.-, nasmijao se Tom.
-Hoćemo onda ići?- nasmješila sam se.
-Jel hoćeš da idemo?- odgovorio je na pitanje pitanjem. Mrzila sam to.
-A ne znam, kako ti hoćeš.-, rekla sam, a zapravo sam htjela ići.
-Onda ćemo ići.-, primio me za ruku ispod stola. Javila sam tati da dolazimo.

***

-Što zapravo nosiš na Sljeme? Mislim, kako da se obučem? Što je zapravo Sljeme?- stalno me ispitivao neke gluposti o Sljemenu i na sve sam odgovarala s Da, Ne ili Ne znam.
-Samo se obuci toplo. Poznavajući tatu...tko zna što možemo očekivati. Čuj, obuj tenisice, to je najbolje.-, nasmješila sam se.
-A ti? Hajde da uskladimo boje.-, nasmijao se.
-Uskladimo boje? Zašto si tako djetinjast!- prišla sam mu i zagrlila ga.
-Pa što fali usklađivanju boja?- nasmijao se i približio me sebi.
-Ma ništa. Ok, koju ćemo boju?- rekla sam i odmakla se.
-Smeđu.-, odvratio je.
-Ok.-, nasmijala sam se.
-Zapravo, ajmo žutu!- nasmijao se.
-Joj, daj...Zaboravi kombiniranje boja!- rekla sam i otišla do ormara.
-A daaaaj! Žuto, crno...ha? Što kažeš?- pošao je zamnom i zagrlio me s leđa.
-Ajme...to ti je stvarno ideja. NE! Kažem ne!- nasmješila sam se, primila ga za lice i poljubila.
-Ljutim se sad. Ne želiš uskladit boje samnom! Zašto? Ne voliš me?- odmakao se od mene.
-Ne želim usklađivati boje jer je to glupo! I djetinjasto. A uostalom...ne volim baš žutu. Ali volim tebe.-, rekla sam i ponovno ga poljubila, no ovaj puta sam dulje držala svoje usnice na njegovima. Uhvatio me oko struka. Ja sam obavila ruke oko njegovog vrata. Promrmljao je nešto pa sam stala.
-Što je?- pitao me kad sam se odmakla.
-Ništa. Ajmo se spremat.-, nasmješila sam se.
-A ne još. Daj mi još jednu!- primaknuo me sebi.
-Još jednu. I gotovo.-, nasmješila sam se i poljubila ga.
-Jesam reko još jednu? Mislio sam još dvije...-
-Tom! Dosta...spremanje!-, prekinula sam ga i nasmješila se.
-A dobro. Čekaj, jel sad usklađujemo boje ili ne?- kako sam bila pored kreveta bacila sam jastuk na njega kad je to rekao.
-Ne! Ne usklađujemo boje!- nasmijala sam se i bacila na krevet.
-Što ćeš da ti izvučem?- nasmijao se.
-Samo ne diraj donje rublje.-, odvratila sam.
-Joj, pa nisam takav perverznjak.-, pogledala sam ga onim pogledom Sigurno?Ajrazmisli.
-Šta? Nisam uopće!- odgovorio je na moj pogled.
-Neeee...Uopće nisi...-, sarkastično sam odvratila.
-Pa perverznjak sigurno ne bi napravio ovo.-, prišao mi je i praktički legao na mene.
-Hej, a spremanje?- pogledala sam ga.
-Aha...spremanje.-, odgovorio je dok se zabavljao mojim vratom. No super, sad se nikada nećemo početi spremati.
-Tom, daj digni se.-, nasmješila sam se.
-Ok.-, rekao je, omotao moje noge oko sebe i oboje nas podignuo. Držao me za leđa i počeo hodati po sobi.
-Nisi ti normalan!- nasmijala sam se i rekla kad je stao pored ormara da nam izvadim odjeću.
-Pa nisi ni ti nešto posebno normalna.-, nasmješio se i vratio svojoj zanimaciji. Izvukla sam sebi crnu trenirku, njemu isto tako, sebi crvenu majicu dugih rukava i deblju vestu, a njemu žutu majicu i crnu vestu. Uskoro sam ga uspjela nagovoriti da me spusti samo da se obučem, a kasnije, kad se on obukao, ponovno me počeo nositi okolo pa sam pristala na to da sjednemo. Sjeli smo na naslonjač pored radnog stola. To jest, on je sjeo na naslonjač, a ja na njega. I tako smo sjedili, pričali, smijali se i mazili dok meni nije zazvonio mobitel. Javila sam se.
-Bejbe, mi smo tu ispred hotela, na istom onom mjestu. Dobro, Laki!- Sammy je govorio, a u pozadini sam čula kako Laki nešto sugerira.
-Ok, mi silazimo odmah. Tamo smo za minutu - dvije.-, odvratila sam, pozdravili smo se i poklopila sam.
-Idemo?- nasmješio mi se Tom.
-Aha, idem nam zgrabit jakne.-, rekla sam i ustala se. Zgrabila sam jakne s vješalice i dobacila mu njegovu. Uskoro smo bili u liftu.
-Primit ću te za ruku. Čisto da napakostim tvom starom.-, nasmijao se i primio me za ruku.
-Zločest si.-, nasmješila sam se i približila mu se. Uskoro smo izašli iz lifta i prošli pored Tamare koju smo oboje pozdravili. I ona je nas. Zatim smo došli do auta. Pozdravili smo se sa svima. Bilo nas je 7 i zato je moj tata dovezao karavan u koji smo svi uskočili. Tom i ja smo sjeli na najzadnja sjedala, Laki, Sammy i Sven ispred nas, a Tori i tata naprijed. Tata je vozio. Tom se primakao vratima, a ja sam se naslonila na njega. Uglavnom smo tako uvijek sjedili kad smo se vozili. Sammy, Laki i Sven su ispred nešto trabunjali i povremeno bi se okrenuli kako bi nešto pitali mene i Toma, ali većinom je na našem dijelu vladala tišina.
-Nego, reci, Tome...-, čim je moj otac započeo svi su zašutili, -...gledaš li nogomet?- odahnula sam. Već sam mislila da će biti neko okrutno. A zatim sam se sjetila što moj otac misli o nogometu.
-Naravno, gospodine. Vi?- Tom se nasmješio, a u autu je i dalje bila tišina.
-Naravno da ne. Ne pronalazim satisfakciju u gledanju 23 debila kako trče po terenu ganjajući loptu. Kakva je to glupa igra?- moj se otac nasmijao.
-Zapravo, gospodine, 22 debila, a samo 20 ih trči.-, Tom ga je ispravio. Otac ga je pogledao kroz retrovizor sjevnih očiju.
-Dobro, 22 KRETENA, u svakom slučaju. TU nisam pogriješio.-, naglašavao je riječi.
-Gospodine, pratite li tenis?- Tom je pitao mog oca.
-Da, naravno, a ti?-, moj otac je odvratio nasmješeći se.
-Ja ne. Dva kretena trče po terenu udarajući loptu preko mreže. Ne samo da je glupo nego je i očajno pederski.-, Laki i Sammy su se nasmijali.
-Ja preferiram izraz homoseksualnost.-, moj otac ga je ispravio.
-Dobro, užasno homoseksualno. Stvar je u tome da različiti ljudi vole različite sportove. Zato ne postoji samo jedna vrsta sporta, već više njih.-, Tom je nadodao, -Primjerice, ja ne razumijem sanjkaše i bobovce. To mi jednostavno ne ide u glavu. To je praktički samoubojstvo.-
-Slažem se. Za ovo se slažem.-, odahnula sam, -A i ne znam što je svrha tog sporta.-
-Ni ja, iskreno. Tri do četiri idiota sjednu u bob i zrondaju se niz stazu načinjenu od leda. Samo čekam kad će se prevrnuti!- Tom je nastavio.
-Točno. Ili još gore! Jedan moron legne na sanjke i spusti se niz onaj spust. Kao da želi poginuti i to brzo!- moj otac je nadodao. Tom je samo kimao glavom.
-Biste li, molim vas, mogli izostaviti te izraze idiot, kreten, debil, moron?- Tori se odjednom pobunila.
-Naravno da ne možemo, dušo. Pa kad su stvarno defektni.-, moj otac je odgovorio.
-I ja isto mislim da su totalno nepotrebni.-, nasmješila sam se.
-Ali, ljubavi, nismo mi krivi što oni ne znaju ništa bolje od rodnanja niz ledene staze.-, Tom mi je odgovorio i namjerno me nazvao svojom ljubavi samo kako bi vidio očevu reakciju. Ovom je, hvala Bogu, zatreperio kapak.
-No, uključite se i vi, sinovi moji. Ajmo, sportovi. Sven, što ti pratiš?- moj otac je nastavljao polemiku.
-Klizanje.-, odvratio je ovaj na što su Laki, Sammy i Tom skoro krepali od smijeha. Kad su se napokon prestali smijati primjetila sam kako je Sven poprilično posramljen. Potapšala sam ga po ramenu i nasmješila se. Uzvratio je smješak.
-Što se smijete? To je zapravo jedan vrlo težak sport!- Sven je nadodao što je izazvalo još veći val smijeha kod ove trojice. Trknula sam Toma blago laktom. Nakašljao se.
-Kako to misliš?- pitao je Svena.
-Razmisli malo. Kad bi svatko to mogao svi bi bili klizači.-, čim je to rekao u pozadini se čuo jedan Govori u svoje ime. i ova trojica su ponovno počeli rikavati od smijeha.
-Slažem se sa Svenom.-, morala sam pokušati spasiti svog polubrata. Svi su me čudno pogledali, čak i Sven.
-Slažeš se?- Sammy je pitao kroz smijeh.
-Da, dajte zamislite. Negdje sam čitala da oni treniraju i po 4 sata kako bi postigli savršenu ravnotežu i savršen sklad svojih ruku i nogu, pa partnerovih ruku i nogu, pa savršeno trenje između leda i klizaljki, pa razvijanje kondicije... To nije nimalo jednostavan sport.-, odgovorila sam.
-Pa...nikad nisam gledao na klizanje na taj način.-, Tom se zamislio.
-Da, meni je to uvijek bila neka vrsta plesa.-, Laki se nasmijao.
-Da, iskreno, moram priznati da ni ja nikad nisam uvidio tu stranu klizanja.-, i moj otac je prokomentirao. Pogledala sam u Svena i nasmješila se. Pogledao me zahvalnim pogledom. Namignula sam mu i ponovno se naslonila na Toma. Obgrlio me jednom rukom.
-Dobro?- pogledao me.
-Aha.-, nasmješila sam se. Uskoro smo počeli pričati o glupostima. A onda...Onda je stari stao kod...ŠESTINA?? MOLIM??? Stari se zaustavio kod Šestina, ispred Medvednice, gore na kojoj je najviši vrh Sljeme. O MOJ BOŽE! On će natjerati Toma da se penje! Trebala sam znati!