Njegov je pas zalajao i ja sam se nasmijala sjedajući na kauč. Uvukao mi se u krilo i uskoro zadrijemao. Odnijela sam ga do njegovog mjesta za spavanje iako je bio poprilično težak. Postajalo je jako kasno i ja sam se jedva borila sa snom. Uzela sam neku knjigu s Tomove police i sjela na kauč te počela čitati. Priča je bila nekako čudna, ali dobro. Uskoro sam počela tonuti u san. Zaspala sam vrlo brzo. Činilo se kao da sam u sekundi osjetila nečije ruke na svom tijelu. Blago sam otvorila oči i vidjela Toma kako me nosi u svoju spavaću sobu.
-Zaspala si mi na kauču. Sigurno si umorna.-, šapnuo je kad me spustio na krevet.
-Koliko je sati?- i ja sam šaptala. Nisam bila skroz budna, ali bila sam prisvijesti.
-Jako je kasno, ljubavi. Spavaj.-, šapnuo je i poljubio me u čelo. -Idem se otuširati, pa ću i ja doć.-, pogledao me svojim toplim smeđim očima i pogladio po kosi.
-Zašto šapćemo?- nasmješila sam se. Tiho se nasmijao i podigao me sebi u naručje. Ponovno sam osjetila onaj miris. Moram ga pitati, ne mogu tako.
-Ljubavi, moram te pitati nešto. Ali iskreno mi odgovori, obećajem da neću poluditi i da ćemo prebroditi to.-, čvrsto sam ga zagrlila.
-Dobro. Primjetio sam da si cijeli dan zabrinuta. Zbog toga, mila?- prošao je rukom od moje kose do leđa.
-Da.-, zastala sam. -Varaš li me?- pogledala sam ga. Promjenio je izraz lica iz normalnog u izraz gađenja.
-Ne, što ti je?- začudio se.
-Zašto mirišeš na drugu ženu onda?- pogledao me i spustio pogled. Zagrlio me jače.
-Ne varam te. Ne znam zašto mirišem na drugu ženu...-, prošaptao je.
-Dobro. Vjerujem ti.-, a u sebi sam kipila od bijesa. Ne vara me, a ne zna mi objasnit zašto mu je druga žena na pameti. Poljubio me u čelo.
-Idem se otuširati.-, položio me natrag na krevet i otišao u kupaonu. Čula sam kako je voda curila. Pokušavao je otkloniti njen miris sa sebe, ali nije mu išlo. Mirišao je na nju. Sigurno se i sam sebi gadio. Za nekakvih 20 minuta vratio se u krevet. Nosio je nekakvu sivu trenirku i traku na glavi. Kosa mu je još bila relativno mokra. Kad je stao pored prozora kako bi skinuo trenirku i odložio ju na stolac, obasjalo ga je svjetlo ulične svjetiljke i na njegovom su tijelu zasjajile kapljice vode. Prišao je krevetu, odmaknuo pokrivač i legao. Približio mi se i legao pored mene obgrlivši me jednom rukom. Počeo me ljubiti po vratu, licu, ramenima...svemu što moja potkošulja nije pokrivala. Okrenula sam se prema njemu i počeli smo se ljubiti. Legao je na leđa i ja sam sjela na njega. Počela sam ga ljubiti po prsima i spuštati se sve niže i niže. Tiho je uzdisao. Polako, ali sigurno sam mu skinula bokserice i on nas je okrenuo. Sada je bio na vrhu. Svukao mi je potkošulju i počeo me ljubiti po cijelom tijelu. Uzdisala sam. Silazio je poljupcima po mome tijelu. Tijela su nam se grčila, usne su bile vrele. Legao je ponovno na leđa povlačeći mene za sobom. Legla sam na njega. Počeo me ljubiti i grliti, stiskati sve jače. Htjela sam da on zna. Ljubio me strasno i nježno, kao nikada do sad. Osjećala sam njegov vreli dah na svome licu. Postali smo jedno tijelo. Ispustio je glasan uzdah. Ljubila sam ga po licu. Primio me za glavu i poljubio. Nikad još takav poljubac nisam doživjela. Svaki njegov dodir tjerao je moje maleno srce da zatreperi.
-Zara...-, prošaptao je. Uzdahnula sam pored njegovog uha i osjetila kako je ustuknuo. Bio je tako velik u usporedbi samnom. Zagrlio me i praktički zaljepio za svoje tijelo. Poljubio me i počeo se spuštati prema mome vratu. Počeo se sve više tresti, čvršće me stiskati i glasno uzdisati. Zastenjao je i uslijedio je najglasniji od svih uzdaha. Stresao se i iscrpljeno me pustio. Srušila sam se na njega iscrpljena i položila glavu na njegovo rame. Gledao me i duboko disao. Pogledao je u strop. Kapljice znoja na njegovom tijelu kapale su na moje tijelo. Zagrlio me jednom rukom i poljubio u kosu. Priljubio je svoj obraz uz moj. Od siline osjećaja mislia sam da ću se rasplakati, ali on me preduhitrio.
-Nikad nisam ništa slično doživio.-, počeo je cmizdriti. Razumjela sam ga. Osjećaji su se gomilali u nama mjesecima. Zagrlili smo se i zajedno plakali. Zaspala sam u njegovom naručju...

***

Kad sam se ujutro probudila, osjetila sam kako me netko dodiruje. Prelazio je rukom po mojem struku. Okrenula sam glavu i vidjela ga kako me gleda.
-Hej.-, tiho sam rekla.
-Hej.-, odvratio mi je.
-Koliko dugo već gledaš.-, nasmješila sam se. Samo mi se nasmješio i poljubio me u obraz.
-Noćas...Noćas je bilo predivno.-, komentirao je zaneseno. -Nisam se nikad do sad tako osjećao.-, znam da sam ja uvijek bila ona koja je srala o osjećajima, ali on je to furao fakat predaleko.
-Zar nikad prije nisi... Nisi nikad prije vodio ljubav?- zbunjeno sam ga pogledala. Odmahnuo je glavom. Nasmješila sam mu se, zagrlila ga i poljubila. Oči su mu se sjajile.
-Koliko je sati?-pitala sam ga.
-Šest, ljubavi. Imamo još dva sata prije nego te odvezem.-, zagrlio me.
-Fino.-, nasmješila sam se.
-Ja ću nam pripremiti doručak!- počeo se ustajati.
-Ti?-, nasmijala sam se.
-Da, ja.-, i zgrabio bokserice s poda. Obukao se i otišao u kuhinju. Ja sam se ustala i navukla donje rublje te gurnula glavu u njegov ormar kako bih zgrabila nešto za obući. Izvadila sam njegovu Crveno-crnu flanel košulju. Sezala mi je do koljena, a rukave sam morala zafrkati jer su inače predugi. Otišla sam u kupaonicu i obavila jutarnju higijenu. Nakon što sam to obavila otišla sam u kuhinju. Tom se samo nasmijao kad me vidio.
-Znaš, užasno mi je poznata ta košulja.-, približio mi se i primio me oko struka.
-Aha, mislim da ti imaš istu. Naravno, po meni si ju kupio.-, nasmijala sam se.
-Ajme, kako ti je veeeelika.-, nasmijao se i zavrtio me.
-Ogromna.-, odgovorila sam i sjela na šank.
-To se ne smije.-, odmahivao je glavom sa ogromnim smješkom na licu. Isplazila sam mu jezik.
-A di je Bill?- pitala sam.
-Kod tebe doma.-, petljao je oko štednjaka.
-Ha?-pogledala sam ga zbunjeno.
-Pa kod Zare je. Ona živi kod tebe, zar ne?- približio mi se.
-Aha...da. HEJ! Pa oni se...ajme, fuj...-, rekla sam i zgrabila čašu. Tom se samo nasmijao i natočio mi nekakav sok unutra.
-Ipak sam ja njegov stariji brat.-, osmjehnuo mi se i vratio se štednjaku.
-Daj, pomoći ću ti.-, nasmijala sam se i skočila sa šanka. Naravno da mi se košulja malo zadigla, a ovaj je to jedva dočekao i uhvatio me za dupe. Stala sam pored štednjaka i spremala kajganu dok je on gurao ruke u moju/svoju košulju na sve moguće načine. Uskoro smo sve pripremili i jeli na šanku.
-Vidiš kako mi kuhanje dobro ide? Pravi sam majstor.-, nasmijali smo se. Otišao je na WC. Zazvonio je fiksni.
-Ljubavi, možeš se molim te javiti?- viknuo mi je iz kupaone.
-Naravno.-, odvratila sam i potrčala do telefona.
-Halo?- rekla sam.
-Dobar dan. Razgovarate s Tori Kingston. A ja razgovaram s...-, umišljeno je rekla.
-Zara Lukin. Izvolite.-, rekla sam samouvjereno sa čvršćim tonom.
-Da... Trebala bih Toma Kaulitza. Je li on ovdje?- pitala je. Mala kurva, krivu je našla zajebavat.
-Ne, on trenutačno nije dostupan. Imate li možda poruku?- pitala sam i zgrabila papir i olovku u ruke.
-Pa...recimo. Važno je da se nađemo danas u vezi onoga. Nisam sigurna hoće li mu to proći, tako da bi bilo najbolje da se nađemo. Jeste zapisali?- pitala me.
-Svaku riječ, gospođice Kingston.-, podrugljivo sam rekla.
-U redu onda. Zbogom!- i poklopila.
-I vama.-, i ja sam poklopila. Tom je izašao iz kupaone.
-Tko je zvao, ljubavi?- pitao je veselo sa smješkom na licu.
-Tori Kingston.-, pogledala sam ga ljutito. Osmjeh mu je nestao s lica. Pokušavao je nešto reći, ali nije. Raširivao je ruke i skupljao ih gotovo u sekundi.
-Što je htjela?- pitao je.
-Rekla je da se trebate naći jer...-, podigla sam papir sa stola, -"Nije sigurna hoće li ti to proći."-, pogledala sam ga.
-Ljubavi, nije to što misliš.-, počeo se pravdati.
-Kako to da nikad nije ono što ja mislim? I uostalom! Zašto se pravdaš? Nisam te ni za što optužila.-, prekrižila sam ruke na prsima. Počeo mi je prilaziti.
-Ljubavi...-, počeo je.
-Nemoj ti meni ljubavi, čuješ? Tko je ona?- pitala sam.
-Ne mogu ti reći, žao mi je.-, spustio je pogled.
-Aha...ne vjeruješ mi? Ili ne vjeruješ sam sebi!- pogledala sam ga. Nije podigao pogled. Samo je gledao u pod. Kimnula sam glavom i otišla u spavaću sobu gdje sam se preobukla i otišla u dnevni boravak. On je bio već obučen.
-Kamo ćeš, Zarice?- pitao me.
-Nikuda. Čekam dok mi ne kažeš tko je ona i zašto ti to nešto neće proći.-, mirno sam rekla i sjela na kauč. Sjeo je pored mene.
-Ljubavi, ne mogu ti reći jer...-, zastao je. Samo sam ga gledala. -....radi se o tebi.-, primio me za ruku.
-Molim?- pogledala sam sumnjičavo.
-Ne smijem ti više reći. Nisam ti smio ni ovo reći.-, ustao se i počeo kretati po sobi.
-Kako to misliš?- gledala sam ga.
-Ne, ne smijem ti reći. Ali samo da ti kažem da će sve biti dobro. Ja ću se pobrinuti za to.-, približio mi se. Ustala sam se i on me zagrlio. Nisam imala snage ništa pitati. Odlučila sam da ću pustiti da prođe vrijeme dok mi sam ne kaže u čemu je problem. Odvezao me na posao i otpratio do ureda. Svi su nas gledali dok smo hodali držeći se za ruke. Ispred ureda me poljubio i gurnuo nekakav papir u džep od sakoa.
-Pročitaj tek kad budeš sigurna da si sama i da nitko ne gleda.-, ozbiljno mi je šapnuo u uho. Nisam pojma imala što se događa. Bila sam užasno zbunjena. Radi li se o mojoj glavi?