Nisam mogla spavati. Razmišljala sam o tom premještaju. U Južnoj Africi sam već 3 godine i toliko sam navikla na ovaj život. Nisam sigurna bih li se ponovno snašla u civilizaciji tih razmjera. Svi ti automobili, sva ta gužva... Nisam sigurna ni sama. Nije problem u poslu. Snašla bih se ja u bilo kojoj ulozi. Ionako su me mislili angažirati za voditelja turneje i njihovog osobnog tajnika. Hm... Mene jedino muči to što sam toliko dugo u ovoj divljini, da sam izgubila svaki dodir s vanjskim svijetom. Na odmoru nisam bila od kad sam počela raditi. Tai me nagovorila na odlazak. Nedostajat će mi sve ovo. Sva jurnjava, sav taj stres. Pričala sam s Hotelovcima i objasnila im što zapravo želim i koji su moji zahtjevi. Iako ih nije bilo puno. Bili su sretni. Valjda. Ostalo mi je još pozdraviti se sa svima. Prvo sam otišla do šefa u njegov ured kako bih mu rekla da odlazim i da je ovo zauvijek. Pokucala sam i ušla. U početku mi nije vjerovao, mislio je kako će me ponovno moći zaposliti. To mi je samo otežalo situaciju. Nisam uopće bila sigurna u svoju odluku, a ovo ju je još više uzdrmalo. Poželjeli smo si sreću u daljnjem životu i napustila sam ured. Na izlazu sam uhvatila prijezirni pogled šefove tajnice Larisse.
-I ja tebe volim, Larissa! Vidimo se u paklu!- uzviknula sam i u znak pozdrava podigla lijevu ruku u zrak i mahnula leđima joj okrenuta. Fakat će mi nedostajati ta kučka. Ušla sam u džip, stavila svoje srebrne sunčane naočale i upalila motor. Trebalo se odvesti do Rodya i kolega Meksikanaca. Bit će mi teško oprostiti se sa svime time. Cijeli moj život sada postaje zapečaćeno poglavlje. S Rodyem mi se bilo teško oprostiti. Ipak mi je on čuvao leđa sve ove godine. Kolege Meksikanci su bili posebno emocionalni. Natjerali su me na plač. No sigurna sam da ćemo se vidjeti uskoro. Ostalo mi se još samo pozdraviti s Tai. To je bio posebno emocionalan rastanak. Obje smo se rasplakale. Na MTV-u je baš Nickelback-Photograph.
-Stara, zovi me svaki dan. Moram sve znati, čuješ?-rekla mi je odlučno zagrlivši me.
-I ti mene. I ne dopuštaj da te gaze, ok?- zagrlila sam ju jače. U treptaju oka bila sam na aerodromu s dečkima. Svi osim Toma već su se ukrcali u avion. Ostala sam blejiti u to čudo jer se nisam time vozile već 3 godine. Odjednom me netko zgrabio za struk.
-Zaboravila na mene?- pitao me i gricnuo za uho.
-Jaoj, daj nemoj sad...-odgurnula sam ga.
-Dobro što je tebi? Zašto se ponašaš kao da se ništa nije dogodilo?- upitao me ljutitio prekriživši ruke na prsima.
-Zato što se ništa nije ni dogodilo.- Stavila sam sunčane naočale na oči i uputila mu blagi smješak, te se počela stubama penjati u avion.
-Znaš, to se da popraviti!- potrčao je za mnom. Moje sjedalo je bilo u redu 4 sjedalo F. Baš do prozora! Obožavala sam sjediti do prozora. Okrenula sam se i pogledala tko sjedi iza mene. Bill i...GUSTAV? WTF? Gdje je Tom?!
-Slatka!- odjednom me netko cimnuo. Jaoj, neeeee. Baš mora sjesti pored mene!
-Ej. Opet ti.-naslonila sam se na sjedalo.
-Jel to sarkazam? Pa ja mislio da ćeš biti sretna što me vidiš...da ćeš htjeti da te malo...-sve više mi se približavao i onda me poljubio, odnosno zažvalio.
-Dobro koji je tebi? Pa svi nas gledaju, čovječe!-, prošaptala sam bijesno odguravajući ga od sebe.
-Nek gledaju. Kao da nas je briga. Daj pusu tatici!-i ponovno se približavao.
-Budaletino.- potpuno sam ga odgurnula.
-Dobro.- naslonio se na sjedalo i nakašljao. Počeo je kopati po torbi. Izvadio je ogromne slušalice. Kad ih je stavio na uši čula sam samo DuM DuM DuM DuM. Neka glasna glazba. Hip Hop, valjda. Povukla sam ga za rukav. Okrenuo se i podigao jednu slušalicu s uha te mi kimnuo glavom u stilu odobravanja za govor. Snažno sam ga povukla za majicu prema sebi. Nije se ni snašao, već smo se ljubili. Iza mene se čuo jedan tih, ali moćan JES!. Bill vjerojatno. Georg je ulazio u avion i vidio nas.
-Wau...vas dvoje? Mislim...stvarno? Ono...zbilja?-raširio ruke i prokomentirao. Tom i ja smo se samo nasmješili. Skinuo je kapu i stavio je ispred naših lica. Onda me ponovno poljubio nježno i zagrlio jednom rukom.
-Ok...Kud ovaj svijet ide...-prostenjao je Georg i zavalio se na treće sjedalo pored Billa i Gustava. Put je prolazio uglavnom u redu. Nismo pretjerivali s ljubakanjem. Nisam bila baš u tom filmu danas. Onda je Tom dobio glupu i ludu ideju.
-Ajmo se sastati u WC-u. Nitko neće skužiti ako budemo išli odvojeno.-kao što rekoh, glupa ideja.
-Neee, ma kakvi!- odgovorila sam sarkastično. -Nitko neće primjetiti!-
-Pa gle, Bill spava kao i Georg, a Gustav je previše udubljen u glupu video igricu da bi išta primjetio. Ajde!-nagovarao me i, naravno, uspio nagovoriti. Kad smo se našli znala sam što je htio. Doduše, znala sam i prije. Uskoro smo se počeli divljački žvaliti i doslovno trgati odjeću jedno s drugog. Posjeo me na umivaonik. Bilo je potpuno divlje i neočekivano. Naravno, uzbuđenje ne smijemo zaboraviti. Ostalo je samo povijest.