Miris Čežnje

utorak, 03.12.2019.

3.12.2019.

Skoro sam zakasnila na posao. Probudila sam se na vrijeme, spakirala se.
Imala probleme s autom, ali budući da se navikavam još na njega, ništa čudnog.
Kratka vožnjica u gustoj magli. Osjeća se zima u zraku, prvi minusi u zraku...
Dolazim pred školu i palim cigaretu. Čudno je biti tu opet.
Osjećam se prirodno, ali sasvim neobično.
Kao da osjećam da imam još samo nekoliko mjeseci ondje.
A tako nekako i je. Zamjena mi završava u lipnju.

----------------------------------------------

Djeca me danas oduševljavaju. Neki od njih su učili za vrijeme praznika.
Radim satove ponavljanja za sve razrede i neki pritom postižu odlične rezultate.
Shvaćam da će mi nedostajati. I oni. I škola. Jer je to moja škola.
Prije 12 godina napustila sam je kao maturantica.
Nekoliko godina kasnije, vratila sam se, kao nastavnica.

Neobičan je osjećaj da su ti tvoji bivši nastavnici sada kolege.
Osjećaj na koji se nikada nisam do kraja priviknula.
S njima se držim distancirano. Nije da imam bliskih kolega.
Pauze provodim van škole čisto zato jer moram disati.
Odšaltati se od sata. Pod kratkim odmorima pušim vani.
Pod velikim odmorima pijem kavu u uobičajenom kafiću.

-------------------------------------------

Advent se osjeća u gradu. Sve je okićeno, praznično.
Ljudima su čak i koraci sporiji, iako je hladno.
Promatram ih na putu iz kafića do škole.
Osobno se trudim biti nevidljiva, iako me teško promašiti.
Volim biti anonimna. Vjerujem da sam izgubila dio anonimnosti odabirom profesije.
Ipak, mala je to žrtva. Ako uopće i je žrtva.

---------------------------------------------

I tako... Ostavljam sad malo razbacanih misli.
Veselim se sutrašnjem danu. Osjećam nadu.

03.12.2019. u 17:19 • 17 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< prosinac, 2019  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Miris Čežnje: Dnevnici jedne Ljubavi i Utočište za Izgubljene Duše...


Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...



O autorici:
Na ovom blogu već 13 godina.
Uz povremene pauze.



Ovdje ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.

Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.

(Ako netko osjeti potrebu pisati mi
Kontakt je: athropa@gmail.com )


----------------------------------

S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.

Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.

Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.

Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...

Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.

Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.


2018.

----------------------------------

----------------------------------

Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.

Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.

Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.

Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.

Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).

I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.

Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.

Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.

Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.

Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.

Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.


2019.

----------------------------------