Skoro sam zakasnila na posao. Probudila sam se na vrijeme, spakirala se.
Imala probleme s autom, ali budući da se navikavam još na njega, ništa čudnog.
Kratka vožnjica u gustoj magli. Osjeća se zima u zraku, prvi minusi u zraku...
Dolazim pred školu i palim cigaretu. Čudno je biti tu opet.
Osjećam se prirodno, ali sasvim neobično.
Kao da osjećam da imam još samo nekoliko mjeseci ondje.
A tako nekako i je. Zamjena mi završava u lipnju.
----------------------------------------------
Djeca me danas oduševljavaju. Neki od njih su učili za vrijeme praznika.
Radim satove ponavljanja za sve razrede i neki pritom postižu odlične rezultate.
Shvaćam da će mi nedostajati. I oni. I škola. Jer je to moja škola.
Prije 12 godina napustila sam je kao maturantica.
Nekoliko godina kasnije, vratila sam se, kao nastavnica.
Neobičan je osjećaj da su ti tvoji bivši nastavnici sada kolege.
Osjećaj na koji se nikada nisam do kraja priviknula.
S njima se držim distancirano. Nije da imam bliskih kolega.
Pauze provodim van škole čisto zato jer moram disati.
Odšaltati se od sata. Pod kratkim odmorima pušim vani.
Pod velikim odmorima pijem kavu u uobičajenom kafiću.
-------------------------------------------
Advent se osjeća u gradu. Sve je okićeno, praznično.
Ljudima su čak i koraci sporiji, iako je hladno.
Promatram ih na putu iz kafića do škole.
Osobno se trudim biti nevidljiva, iako me teško promašiti.
Volim biti anonimna. Vjerujem da sam izgubila dio anonimnosti odabirom profesije.
Ipak, mala je to žrtva. Ako uopće i je žrtva.
---------------------------------------------
I tako... Ostavljam sad malo razbacanih misli.
Veselim se sutrašnjem danu. Osjećam nadu.
Post je objavljen 03.12.2019. u 17:19 sati.