Miris Čežnje

srijeda, 27.11.2019.

Kaos

Moji dani zahtijevaju ogromnu količinu rutine. Gotovo svaka aktivnost je planirana u određeno vrijeme.
Vjerojatno mi se školska satnica zavukla pod kožu, ali počelo je i prije nje.
Istog trena kad sam se morala naučiti da mi koncentracija lijekova u krvi ne smije pasti.
Imam vrijeme u koje jedem. Imam vrijeme u kojem se tuširam.
Imam vrijeme u koje spavam i u koje se budim za prvu cigaretu.
Imam vrijeme za pripreme za školu. I imam vrijeme u koje pišem (u pauzama između svega).
Jedna, jedina iznimka je vrijeme s Njim. To vrijeme je neplanirano. Ostavljeno za nas.
Ako se samo trebamo držati u zagrljaju, grlit ćemo se, bez riječi.

Otkad traje ovaj štrajk, rutina mi je narušena. Radim i u privatnoj školi, tamo se odvija nastava redovno.
Pa mi dođe neobično da dva dana u tjednu ne moram raditi ništa. Unosi mi to kaos u rutinu.
A cijela situacija doista je kaos. Kao prirodoslovac, moram napomenuti da u svakom kaosu postoje uzorci.
Neizbježni su. Ne želim sad komentirati aktualnu političku situaciju. Ne postoje crni i bijeli akteri.
Ali ovo jest, u principu, partija šaha. Pitanje je tko će izvesti koji potez i tko će prvi matirati.

Ne smatram ovaj štrajk osobno, za razliku od većine prosvjetara. Lijepa stvar je bila zajedništvo.
Iskazivanje kreativnosti od strane pojedinaca. Moćne riječi. Možda u krivi cilj, ali svejedno jake.
Još jedna lijepa stvar, uzorak iz kaosa, jest potencijal. Postoji mogućnost da bude bačen uzalud.
Ali doista bih rado da iz ovog nastane promjena. Vrijeme je za promjene.
Puno mojih prijatelja otišlo je raditi van. Iz razloga što tu nisu vidjeli mogućnost napretka.
Jer je tu bitno tko su ti roditelji i koliko imaju na računu. Koga poznaju, a koga ne.

Želim vidjeti potencijal koji se usmjeruje u bolju budućnost. U pravedniju. Iskreniju.
Dosta mi je spinova i zakulisnih igrica. Zabadanja noževa u leđa uz osmijeh.
Ako promjena u društvu mora biti rođena u kaosu, neka tako bude.
Tako nekako je i sa mnom sad.
Ako promjena u meni mora biti rođena u kaosu, neka tako bude.

27.11.2019. u 18:17 • 28 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< studeni, 2019 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Miris Čežnje: Dnevnici jedne Ljubavi i Utočište za Izgubljene Duše...


Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...



O autorici:
Na ovom blogu već 13 godina.
Uz povremene pauze.



Ovdje ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.

Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.

(Ako netko osjeti potrebu pisati mi
Kontakt je: athropa@gmail.com )


----------------------------------

S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.

Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.

Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.

Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...

Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.

Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.


2018.

----------------------------------

----------------------------------

Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.

Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.

Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.

Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.

Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).

I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.

Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.

Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.

Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.

Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.

Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.


2019.

----------------------------------