Ateizam

četvrtak, 29.10.2009.

Ne kupujte pse i mačke!

Često puta razmišljam o sudbini životinja bez pedigrea. Na ulicama se mogu vidjeti svakojake pasmine pasa lutalica, koje prije ili kasnije završavaju u utočištu (pa bivaju eutanizirane) ili ugibaju. S druge strane postoje ljudi koji tvrde da vole životinje, ali zapravo vole svoju ideju o tome što bi životinja trebala biti - najčešće tuđu ideju. Teško mi je vjerovati da čovjek koji daje nekoliko stotina ili tisuća eura za psa, voli pse. Takvi "psoljubci" nerijetko kupuju hranu za psa koja košta po 500Kn 20 kg, dakle oko 25 Kuna po kilogramu. Oni nerijetko hrane pse sa skupljom hranom nego što jede njihov susjed. Takvo što nije ljubav, već čisti snobizam. U toj varijanti pas (ili kakva druga životinja) služe vlasniku kao predmet preseravanja. Iz tog razloga nerijetko prema psu možemo pretpostaviti i tko mu je vlasnik - baš kao i prema automobilu ili načinu odijevanja. Priču o tome da su rasni psi najbolji podržavaju uzgajivači čistokrvnih pasmina, koji se mađu ostalim nerijetko zalažu za kastriranje svih mješanaca. Ti ljudi najčešće uopće ne vole životinje, jer im one služe isključivo kao izvor prihoda. Logičan je onda i njihov stav da jedino čistokrvne pasmine zaslužuju mjesto pod suncem.
Ovim putem htio bih apelirati na svakog onog tko pročita ovaj post, a planira nabaviti životinju da je nabavi iz azila za pse. Iako postoje pasmine koje su pametnije (Pudl, Border Coli, Nj. ovčar, Retriver, Labrador i dr.), zapravo je većina mješanaca inteligentnija od većine čistokrvnih pasa. Druga je pogodnost i otpornost na bolesti, jer su gotovo sve čistokrvne pasmine podložne nekim tipičnim bolestima. Razlog tome je štosu čistokrvne pasmine nešto što je želio čovjek, a mješanci su ono što želi priroda. Ako volite pse, tada im dozvolite da se pojavljuju u mnoštvu oblika i prihvatite ih kao takve. Ne budite snobovi koji moraju vidjeti kod drugoga ono što će poželjeti sebi. Dozvolite sebi imati vlastiti ukus i odabrati unikat. Biti ćete sretniji, jer će to biti isključivo vaaš izbor, a napraviti ćete i dobro djelo, jer vjerujte - onaj pas koji se prodaje, zacijelo će pronaći vlasnika i bez vas.

P.S. Meni je zaista žao psa na ovoj slici, jer on očigledno ne može niti jesti kako treba, a kamo li trčati kao pravi pas i upravo zato ne podržavam stvaranje ovakvih devijacija isključivo u svrhu nečije zarade i perverznog ukusa. Možda su ukusi različiti, ali pas sa ove slike nije prilagožen životu, jer ova pasmina u prirodi ne može preživjeti do sutra. Zato predlažem kastraciju takvih vrsta, prije nego mješanaca.

- 10:39 - Komentari (26) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.10.2009.

Šljam svih šljamova

U ovom postu probat ću dokučiti koliko ljudi mogu biti jadni. Biti ću kratak, jer kada bih išao previše u detalje, tada bi ovaj post bio predugačak do nečitljivosti. Uglavnom, neki me je dan put naveo u jednu kuću gdje sam se šokirao. Ljudi koji tamo žive zajedno sa svojom djecom, nalaze se mnogo dalje od onoga što bi velika većina nazvala rubom egzistencije. Šok je bio utoliko veći što je razlog mog posjeta pretpostavljao njihovo veliko srce i suosjećajnost sa svijetom, što je kasnije kroz razgovor sa gospođom X (majkom i suprugom) postalo još očitije. Osjećao sam potrebu nešto poduzeti, svjestan dobrim djelom da nisam siguran činim li to radi same situacije ili svoje taštine. No, kako god bilo, odlučio sam sakupiti od svojih prijatelja po 50, 100 Kuna, pa koliko se sakupi odnijeti tim ljudima. Sakupilo se tu tisućica, koju ću odnijeti danas ili sutra, kada ću ponovo posjetiti te ljude zbog istog onog razloga od prošli put, a taj razlog ima veze sa njihovom dobrotom, a ne siromaštvom.
I sve ovo ne bi bilo vrijedno posta da ne nastavim sa analizom ljudi koji su dali novac ili ga misle dati (ali ne znaju da neki nisu toga niti dostojni - još više nego mi ostali).

Od svih ljudi najugodnije me iznenadio moj kum, inače zadrti ateist, koji je rekao da moram paziti na koji ću način predati taj novac kako ljudima ne bih povrijedio njihovo dostojanstvo. Iako sam i sam o tome razmišljao, ugodno sam se iznenadio neočekivanom dozom njegove suptilnosti.

Druga reakcija koju bih izdvojio je reakcija jednog mog prijatelja od djetinstva, a koji se odmah zapitao da li je u toj obitelji prisutan problem alkohola. Odgovorio sam mu da, prema onome što sam vidio, ima svih ostalih problema, ali onog s alkoholom nema. Znakovito je i to da je upravo u obitelji tog mog prijatelja prisutan jedan speciifičan problem s alkoholom, koji se manifestira upravo kroz njega. Zapravo, on je zbog toga bio i na liječenju od alkohola. No, od njega nisam niti očekivao neku dubinu.

Treća izdvojena reakcija je upravo ona koja ma potaknula da napišem ovaj post. To je reakcija prijatelja mog prijatelja, a koji je i prije nego što je ovome dao smrdljivih 100 kuna ovom mom, ne baš odveć analizi sklonom, prijatelju počeo puniti glavu kako je bolje da im nešto kupimo za te novce, nego da im ih damo. Taj lik je dobrano i utjecao na njega, jer je i ovaj prihvatio njegovo mišljenje, koje znači samo to da siromasi nemaju pravo na dostojanstvo. Ja sam prekinuo taj bespredmetni "dijalog preko posrednika" zaključkom kako tim ljudima ne treba ničija pamet, nego novac, i kako će si možda oni za to kupiti hranu. Da stvar bude gora, moj je prijatelj predložio kako bi im mi onda trebali kupiti hranu – na što zaista nemam komentara. Sve to ne bi imalo takvu težinu da se inicijator nepovjerenja u ovoj priči (prijatelj mog prijatelja) ne nalazi o onoj skupini ljudi koje ja oduvijek nazivam zadnjim šljamom. To je osoba koja cijeli život traga za „višim smislom“, pa su mu dragi posjeti „karizmaticima“ poput Sai Babe, no draga su mu i posredovanja u tim igrama. Njegov ga je put spoznaje (kojim je mogao kročiti zbog toga što je pripadnik dobrostojeće obitelji) uvijek preko nekih rubova, kao što je i jedan propali brak okrunjen djetetom, vodili do ovozemaljskog profita, pri čemu bih konstatirao da je imao mnogo više sreće nego pameti.
To je sada osoba koja od mene i većine nas, koji smo sakupili to malo siće, ima deseterostruko veće prihode. I baš ta osoba se boji kamo će otići njegovih sto kuna. Baš ta si je osoba dala za pravo donositi neke paušalne procjene da su ti ljudi možebitni pijanci, makar ih nikada nije vidio, a boga mi i neće. Ta je njegova duhovna spoznaja toliko jaka i duboka da si je dotični dao za pravo pretpostaviti da je svatko tko je siromašan sam za to kriv (iako vjeruje u Krista, kralja svih siromaha), jer je on valjda mukotrpnim radom sebi stvorio blagostanje. Ta je minijatura od čovjeka u svakom pogledu, dala sebi za pravo klanjati se licemjerno Kristu, a u isto vrijeme oduzimati siromahu njegovo dostojanstvo (koje može biti i uzrokom njegova siromaštva). Eto o tom jadniku sam vam svima htio ispričati. Ne postoji takvo materijalno siromaštvo kakvo sam prepoznao u „duši“ ovoga jadnika. I zato se serem na Sai Babu, Zlatka Suca, Bracu i sve one ostale „karizmatike“ koji otvaraju vrata takvom šljamu. Serem se na riječi svih onih koji ostavljaju mogućnost bilo kakve manipulacije kojom se dolazi do poprijekog puta za dobrotu i jedinstvo sa tzv. Bogom. Takvi se nisu gurali u prve redove kod pokojne Majke Tereze, ali uspješno „rješavaju karmički dug“ kod tzv. „karizmatika“, dolazeći k njima i odlazeći od njih u skupocjenim automobilima. Najžalosnija je stvar u svemu tome da su ti ljudi spremni govoriti o spoznaji, energiji i moralu, iako ne da su na zemlji, već su preko glave pod zemljom. Žalosno i jadno! I zato od takvih niti neću uzeti novac za ovu prigodu, jer jednostavno to nisu zaslušili! Mogao bih o tome još mnogo napisati, ali tko razumije ovomu je dosta.

- 15:08 - Komentari (62) - Isprintaj - #

subota, 10.10.2009.

Čuvajmo život!

Počinjem pisati novi post i razmišljam o njegovoj aktualnosti. Naime, unaprijed znam da je iz ljudi mnogo lakše izvući loše nego dobre reakcijie. Zato je prethodni post o Thompsonu bio veoma čitan, a zbog neslaganja sa njegovim sadržajem, bio je i dosta komentiram. Čak štoviše, smatram da se čak većina posjetitelja složila sa njegovim sadržajem, ali komentirali su većinom oni iz manjine koja se nije slagala. Razlog je vjerojatno u prirodi čovjeka, jer mnogo lakše vrijeđa nego hvali. To je lakši način, jer ljudi više obraćaju pažnju na zlo, nego na dobro. Tako reakciju na vrijeđanje ne treba dugo čekati, a pohvala možda i izostane. Takav je koncept cijelog društva, jer destruktivno djelovanje je munjevito i učinkovito, dok se ono konstruktivno mora polagano graditi. To konstruktivno djelovanje pretpostavlja i određenu dozu skromnosti, jer nerijetko se potrebno pomiriti s tim da blagodati svoga djelovanja ostavljate budućim naraštajima i da će vas možda umjesto da vas pohvale, suvremenici "zabiti na križ".
Iz tog razloga ljudi lakše osuđuju tuđe djelovanje, nego svoje nedjelovanje. I nije čudno da to baš pišem na ovome blogu, jer kršćanska je filozofija je ponajviše doprinijela toj dekadentnoj pojavi.
Eto,da tome nije tako, tada bi čovjek gledao sličnosti, a ne razlike. Tada sigurno ne bi bilo gladnih na svijetu, jer bismo vidjeli gladnog čovjeka, a ne gladnog crnca ili muslimana. Tada bi u konačnici u životinjama vidjeli prijatelje, jer bi uvidjeli našu sličnost sa njima, jer ne bi gledali njihov četveronožni hod, već identične organe i broj udova. Ali takav pogled na svijet oko sebe podrazumijeva i odgovornost prema vlastitoj spoznaji. Lakše je biti egoista koji će se sakriti u okvire vrste, rase, vjere, nacije, istomišljenika, na koncu možda u okvire samo svoje uže obitelji i ne mariti za ništa drugo. Međutim, kada nam se desi nešto loše, probudimo se u čudu sto je ostatak svijeta zaboravio na nas, ne misleći pritom sa smo upravo mi ti koji su odavno zaboravili za potrebe ostatka svijeta. Zaboravljamo na to da smo se htjeli jeftino iskupiti jednim telefonskim pozivom od 3,66 Kn kroz humanitarnu akciju koja nam je nametnuta kroz TV program u vrijeme kada obično puštaju filmove. Kako li smo samo tašto htjeli za 3,66 Kn steći mirnu savjest.
To je zapravo to. Svijet počinje od nas samih i zato ovaj post posvećujem životinjama, poglavito napuštenim životinjama i potencijalnoj lovini. One ne znaju pričati i ovise o našoj milosti. Znam da od onih koji i među ljudima iste rase traže razlike, ne mogu očekivati da će suosijećati sa tim bićima, ali isto tako znam da većina ljudi nije takva i da voli svijet oko sebe. Budimo dobri prijatelji da zaslužimo dobre prijatelje. Smatram da čovjek, kao najmoćnija i najrazvijenija životinja ima sveti zadatak očuvanja raznolikosti života, iz koje je i sam potekao!

Umjesto da danas uplatite listić u kladionici, popijete pivo ili kupite kakav bespotrebni "šareni artikl", donirajte koju Kunu onima koji su svoje slobodno vrijeme darovali drugima:

Noina Arka
SUZA
Prijatelji životinja

- 07:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 02.10.2009.

Sude mi, zato što svoje volim!

Iako hrvatska država nije poznata po ažurnom djelovanju u zaštiti interesa svojih građana, izgleda da ipak postoje iznimke kada reagira brže nego SAD. Očito je da se može odustati od ZERP-a, vjerojatno i od uvjeta postavljenih Sloveniji, no nikako se ne može odustati od nekih nepobitnih svetinja državnog vrha. Tako se npr. redovito šalje plaća Branimiru Glavašu, iako je on bjegunac pred hrvatkim pravosuđem. Prema istoj logici MVPEI je promptno Švicarskoj uputilo prosvjednu notu radi zabrane ulaska MP Thompsona u tu zemlju. Očito za našu diplomaciju uopće nije bilo bitno što je, za nas toliko željena politička destinacija, EU postupila na isti način, te je također MP-u zabranila ulazak.
Očito je da u ovoj državi postoje „brđanske“ svetinje, koje su određene gorštake izdigle u arijevsku rasu ovog naroda, pa su one samim tim vrijedne svake žrtve.
Možda je znakovito to što pjevač koji u ruralnom području Hrvatske okuplja po 100.000 ljudi, ima zabranu ulaska u zemlje razvijenog demokratskog Zapada. Da ne bi bilo zabune, u taj ruralni dio spada i sam grad Zagreb, jer držim da se na MP-ovom koncertu vrlo rijetko čuje kaj, ali je rođo sveprisutan.
Upravo iz tog razloga smatram da je Hrvatska daleko od europskog mentaliteta, a sasvim dobro uklopljena u balkanski kontekst. Razina samokritičnosti je pokazatelj mentalne razvijenosti pojedinca i društva u cjelini, a toga ovdije očito nema. Nikome u vladajućoj strukturi ne pada na pamet da su možda svi drugi u pravu, te da je svijet sit nacionalizma bilo kojeg predznaka. Mnogo većim narodima na svijetu nije dozvoljeno ono što dio Hrvati smatraju da njima mora biti dozvoljeno.
Da nije tako, tada predsjednik Sabora sigurno ne bi bio Barba Luka, čovjek toliko jake ličnosti da pored njegovih čobanskih manira cijela sabornica izgleda poput stada ovaca.
No, i dalje će hrvatska desničarska glava biti pametnija od ostatka svijeta, te će Švicarska biti kriva što ne poštuje svetinje i patnju Hrvata, pogotovo onog djela hrvatskog naroda koji je toliko dao da bi svijet bio bolji.