|
ponedjeljak, 29.12.2008.
Vjetar s juga
I ove se godine ponavljaju stvari uobičajene za ovo doba godine. Tako npr. hercegovački pop Vjekoslav Lasić u sred Zagreba služi misu za pokojnog nacističkog poltrona Antu Pavelića. Nije to niti čudno kada je Zagreb postao hercegovačka prćija u kojoj je jedini Thompson u stanju napraviti koncert za nekoliko desetaka tisuća "ljudi", a svaki klub koji ne pušta narodnjake je osuđen na propast. Upravo su bjeločarapaši i opančari, koji su se kao zidarsko-švercerska inteligencija iz dijaspore i brda "vratili" u Zagreb, svojim agresivnim nastupom nametnuli svoj sustav vrijednosti kao obrazac ponašanja i verovanja pravog Hrvata. To nije niti čudno, jer radi se o ljudima koji su se u bijelom svijetu (čitaj bauštela) družili isključivo među sobom (kao u nas šiptari), tako da postoji fenomen ljudi koji nakon dvadesetak godina boravka u Njemačkoj znaju 10-tak riječi njemačkog jezika. Ipak, očito su i taj nedostatak pretvorili u prednost, jer su to nazvali očuvanjem identiteta, a svoje barake u kojima su živjeli nazvali "zavičajnim klubovima".
S druge pak strane, domicilni Hrvati živjeli su u miru sa svojim susjedima. Nisu se željeli eksponirati, jer su se osjećali sigurno u svom konforu, ma kakav on bio. Tako su Hrvati iz Hrvatske, poput pravih građana, postali mlaki i nisu bili spremni na žrtvu, ali svejedno su je morali dati sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Poučeni školskim udžbenicima, multikulturalnim okruženjem i ljudima, rat su shvatili zlom protiv kojeg se treba boriti - krenuli su na bojišta otjerati dušmana. S druge strane je "pleme" bauštelaca i čobana zauzimalo pozicije, stvaralo utjecaje, otimalo državu.
Eto, tako je odmetnik postao uzor, a čoban gospodin. Stoga nije niti čudno da u takvoj državi i u gradu poput Zagreba još uvijek ima mjesta za Poglavnika i njemu slične.
P.S.
Ljudi se hapse radi facebooka, jer su spomenuli Sanadera u negativnom kontekstu, ali s druge se strane slobodno veliča ustaštvo i to nije problem.
|
- 19:27 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
subota, 06.12.2008.
Kraj vjerske terapije?
Nakon 18 godina Hrvatske samostalnosti i nakon isto toliko godina religijskog jednoumlja u hrvatskim školama, napokon se uvodi alternativa vjeronauku. Religijska kultura je naziv predmeta koji bi trebao biti alternativni predmet za one koji na vjeronauk ne žele ići, a ne žele niti to vrijeme provoditi po školskim hodnicima.
Taj novitet je svakako rezultat pritisaka iz Europe, koja želi da ova vlada svoje deklarativne stavove potvrdi i u praksi. Ne čudi zato i nedavni ivterwiev za austrijski list "Die Presse", u kojem se Primorac ograđuje od onih "rock pjevača" koji koriste ustaške pozdrave, dakle u kojem se on poput "Svetog Petra" odriče svog dobrog prijatelja. Morao se primorac referirati i na svoje genetičko istraživanje u kojem je htio pokazati da Hrvati nisu Balkanci. Uglavnom, Eurapa vrši pritisak na određene ljude, jer želi pokazati da će se mora poštovati volja europskog pluralizma, a ne svojih birača ultra-desnih svjetonazora. Iz istog razloga Račanova vlada nije morala izručiti haške opruženike, već je taj posao ostao za desnicu. No, ne dešava se to samo nama. Primjer je Jerg Haider, koji je prvo od vlasti morao odstupiti, a na kraju priče je i poginuo na sumljiv način.
Našim je političarima to jasno, no Crkva se protivi uvođenju vjeronauka, jer je u najmanju ruku čudno da takvu odluku donosi politička garnitura koja svoj dolazak na vlast uvelike duguje i angažmanu Katoličke crkve. Zanimljivi su i argumenti od strane Katoličke crkve, pa tako kleri jedan mrak opravdavaju drugim, jer će valjda "kontra mrak" dovesti do općeg prosvjetljenja. Tako se čuje i stav Crkve da je zbog 45 godina vladavine komunizma i šikaniranja crkve (što je totali non sense, jer je upravo tada Crkva imala zasluženo mjesto u društvu) potrebna svojevrsna vjerska rehabilitacija, tj. potrebno je ljudima puniti glave (nadoknaditi zaostatke) dok ne shvate da su svi veliki katolici.
Ipak, bez obzira na sve, smatram da će uvođenje religijske kulture u škole polučiti početne neuspjehe, jer naše društvo još nije sazrelo do te mjere da svaki pojedinac shvati kako ima pravo na svoj stav. Ljudi su preplašeni, jer prvo nisu mogli biti članovi SK ako su bili vjernici (iako to treba sagledati kroz prizmu angažmana KC u II sv. ratu), pa su nakon toga morali biti na svakoj misi i pod hitno krstiti svu djecu (iako sam Tuđman nije bio vjernik). No, kako svako putovanje počinje s prvim korakom, smatram da je ovaj korak dragocjen, ma koliko bio mali i mrzak onima koji ga sprovode.
|
- 12:26 -
Komentari (34) -
Isprintaj -
#
ponedjeljak, 01.12.2008.
Dalaj Lami se više ne diže!
Što čovjek više prometra, to mu se sve religije i duhovni vođe čine sličnijima. Tako me i nije iznenadila nedavna konstatacija tibetanskog duhovnog vođe o seksu. Dalaj lama, naime tvrdi da je seks nešto loše i da dugoročno stvara samo probleme, a sve zbog kratkotrajnog zadovoljstva. Naveo je on i da je pogubno za duhovni razvoj čovjeka ženiti se i imati djecu, jer je to težak teret na putu ka duhovnoj slobodi.Tako se i Dalaj lama upisao u knjigu onih koji pod krinkom viših ciljeva i ideala propovijedaju svetogrđe. Kao argument tog bolesnog stava on ističe kako zbog problema u braku često dolazi do samoubojstava i ubojstava. "Svetac" pritom zaboravlja da u tom istom braku, uglavnom dolazi i do stvaranja života, a da je upravo seks pokretačka snaga opstanka vrste. Dakle, možda je najveći "problem" koji nastaje u braku, tj spolnim snošajem, zapravo potomstvo. Sramotno je kada rođeni ustaju protiv rađanja, a sve zbog neke tobožnje božanske pameti. Od svih nagona i navika koje ima čovjek modernog doba (ili bilo koji čovjek ili vrsta), osuđivati onaj nagon koji je zaslužan za njegovu egzistenciju je pokazatelj egocentričnosti pojedinca, te tuposti i nezahvalnosti njegovih sljedbenika. Ljudi nerijetko sljijede one koji prokljinju prave svetinje zbog nekih izmišljenih strip junaka, uz obećanje da će njihova potreba za vječitim životom biti zadovoljena, pa makar i u obliku žabe, jer tko zna...
No, kako god. Meni se čini da se ovdje ipak radi o godinama Dalaj Lame. Naime, čovjek je star i više mu se ne diže, pa je sad odlučio sljedbenicima objasniti da je to zapravo dobro, jer nema problema. Zapravo on je sretan što mu se ne diže, a oni kojima se diže trebali bi težiti ka tome da im se prestane dizeti, jer tako će postići "produhovljenje".
Dalaj Lama, svaka čast! Ljubomoran sam na tebe i jedva čekam da i ja uđem u dane "mlohave ćune"!
Kad bolje razmislim, za Tibetance je ipak bolje da im školske udžbenike uređuju Kinezi, nego ovaj lik.
|
- 06:21 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
|