petak, 28.03.2008.

Slijepa ulica

Rano sam ustala i naravno baš mi se nekako spava - ja bi da mogu valjda život prespavala
Ali toliko su me podigli ovi vaši vrijedni komentari zadnjih dana da ću vam napisati još jedan post o važnoj osobi u mom životu.

Čitali ste već kako smo se upoznali. Pa ste čitali kako smo počeli našu vezu. A između ste i saznali ponešto o svađicama, pomirbama i ostalom.

Image Hosted by ImageShack.us



U ove tri godine smo imali priliku da puno toga saznamo jedno o drugome, i postati svjesni da ćemo još uvijek učiti iz dana u dan. Postala sam svjesna koliko je tolerancija bitna stvar. A on me naučio koliko je važan razgovor.

Image Hosted by ImageShack.us
Oni koji su u dužim vezama sigurno će me shvatiti kad kažem da se u različitim razdobljima veze potrebe mijenjaju, i poželiš neke stvari koje ti možda prije nisu bile važne. A one druge ti pak postanu sporedne. Nekad mi je cijeli svijet bio kad bi prespavao kod mene. Još uvijek sam najsretnija kada mi jutro uljepša njegov zagrljaj. Ali potpuno su se izgubile neke stvari – one koje su temelj početka. Obična kava. Poziv tek toliko da me čuje.
Moj dragi ne samo da je izgubio tu naviku nego ima jednu još goru koju sam vam možda i spominjala a to je uporno nejavljanje na telefon. I koliko god mu to napominjem, ne mogu ga po tom pitanju nikako dovest u red. Druga stvar koja me jako smeta je njegova posvećenost svemu osim meni tijekom vikenda. Bili to poslovi doma, lov ili pucanje, uvijek je nešto.

I ono što ste si sad pomislili je – zašto to govorim vama a ne njemu. E pa jesam! One suze pred mamom bile su još jednom iz tog razloga. Ona mi je rekla da to njoj isto nije u redu i da moram to riješiti s njim. I primila se ja razgovora. On je svjestan da je to tako. Ali to je način života koji njemu odgovara. On obožava to što se vikendom može posvetiti glupim glinenim golubovima. Što može biti sa dečkima. I ja to znam. Njemu je bitno da on ima mene, kojoj će doći navečer i primaziti se i ušuškati. Znam koliko to sad zvuči seksistički ali ja znam da to s tim nema veze. Znam da je iskren kad kaže da nije jedan od onih koji će sad ić svake subote u šetnju, u birtiji sjediti na kavi ne znam koliko i slično. I znam po tisuću drugih stvari koliko me voli. Jednostavno, kao da sam u slijepoj ulici – on je rekao kako stvari stoje i praktički me ostavio na: Uzmi ili ostavi. I kad god si pomislim da meni to ne treba, previše je toga zbog čega ostavi ne dolazi u obzir. Čak i da odlučim da jednostavno želim bolje i ostavim ga iz čiste odlučnosti sigurna sam da bi me koštalo puno više nego njega. Pobogu, pa ja ne mogu podnijeti ni kad prekinemo razgovor povišenim glasom!

Znam, jedni će reći: Ako nije spreman tebi se prilagoditi, nije te vrijedan. Drugi će reći da ja nisam vrijedna njega ako ga ne volim takvog kakav je, već ga želim promijeniti.
Možda ga čak i branim time da je "on takav". Činjenica je da je na kraju odluka na meni. To je moj život. Moja veza. Moja budućnost. I stvari će za sada ostati ovako. A onda jednog dana… možda se on promijeni. Možda bude više razloga da napravim drukčije…. A možda u svemu tome nađemo kompromis.

Šta će mi subote, šta će mi nedjelje
Šta će mi dani svi kad sa mnom nisi ti...



Kategorija: potpuno osobno istresanje duše
- 17:53 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design by Lanna