assilletta

Stigla ja
doduše, sad već odavno
Sa oko 250 eura manje u novčaniku i blizu 300 slika na fotiću. Sa prijeđenih ne znam koliko kilometara i (ako se dobro sjećam) sedam gradova.
Kao uvod stavljam vam ovu kartu da si malo predočite moj plan puta

Došli smo napokon do odbrojavanja. Ostalo je još tridesetak sati do polaska. Šteta što je uz to tek nešto manje sati ostalo do mog kolokvija. Al šta se može

Iznevjerila sam frendicu u subotu i umjesto na tulum otišla s dragim na jedno kraće druženje u Markuševac. Pretpostavila sam da bi tulumarenje ipak prepijano završilo.

Na firmi je bilo dobro, standard – plesali, pili i jeli. Plesala sam drmeš prvi put u životu (ono dječje se ne broji). Naporno je to! Na firmi je bio i jedan 13ogodišnjak, dečko s posebnim potrebama. Imala sam čast upoznati jedno posebno dijete, baš nešto kao što je Đus nedavno opisivao. Malom su dali mikrofon i pjevao je satima, od bećaraca do Nine Badrić, znajući sve riječi i pokazujući prave pjevačke sposobnosti. Totalno me šarmirao!

Vidla sam kod Kenye ovu novu foru, Googlarije, koje ti kao pokažu što su ljudi upisali u tražilicu kad su došli do tvoje adrese (nalazi se na dnu mog boxa). Prvo mi se učinilo fora, pa sam odmah i ja dodala. Sad već postajem frikovita jer si zabrijavam da me netko iz RL-a pronalazi. Not a good idea…

Jeste se potpisali za referendum? Ja jesam, ne zato jer sam nabrijana na to nego sam ja ipak jedna studentica Filozofskog, pa mi je valjda u krvi da potpisujem takve stvari. Moj glas im očito nije pomogao, ostali su kratki tek za kojih 300 000 potpisa.

Dok ja tu blebećem, skoro zaboravih vijest tjedna. Dobila sam STIPENDIJU za tri tjedna u Bratislavi na ljeto. Odustala sam od Rima zbog ovog mijenjanja sveučilišnog kalendara – time i kraćeg ljetnog odmora te stanovitog staroslavenskog u rujnu i sad mi ovo padne od nikud. Prvo sam odmah bez razmišljanja rekla ne, ali što više razmišljam, to mi je više žao propustiti to. Ta tri tjedna sa nastavom, hranom i izletima inače bi me koštala preko 1000 eura. A ja mogu dobit đabe još jedno ludo iskustvo. Nije mi lako. I sami najbolje znate koliko mi problema i noćnih mora stvara taj staroslavenski. Sve u svemu, poslije terenske moram donijeti odluku. A to će doć začas.

Tolko za danas, čeka me još učenja i pakiranja tako da vas najvjerojatnije neću uspjet posjetiti. Ali kad se vratim dobivate report putovanja popraćen fotkama. I nemojte previše pisati, ko će to sve nadoknadit ;)

Ciao! alebo radšej Čauko! ovaj put
Budite dobri dok me nema

Fact one
Još je tjedan dana do Slovačke

Fact two
Na dan odlaska (krećemo u 23h) pišem kolokvij. U 18.30. Pas masters! I nemojte mi prodavat onu da ću to lijepo riješiti pa ću ić bez brige.

Fact three
Kenya je napravila totalni nered. Poslavši privatnu poruku na Faceu koja je bila upućena pol blogosfere. Nastalo je ispitivanje ko je tko i sad već imamo našu supersecret grupu. Totalno sam se navukla na brbljanje tih ljudi. Jučer dođem doma totalno gladna i prvih pol sata naravno utrošim gledajući šta ima novo gore Grozota! Umjesto da se odem najest ko čovjek. Al fakat mi je super. I nadam se da će stvarno doć dan kad će nas bar određen broj otić na jednu grupnu pivu. Dvije. Deset
Otud svi ovi neznanci u mojim komentarima

Fact four
Loša vijest. Pala sam kolokvij.
Kolokvij ima tri dijela: diktat, gramatika i prijevod. Posljednji je i najgori, ugl ako si njega prošao, prošo si. I izvukla ja prijevod. Dovoljan je dovoljan. Nego se zeznem sa gramatikom i to JER SAM PISALA U KRIVOM LICU!!
No comment….

Fact five
U subotu bi trebala na neku pijanku.
Naime, nisam jedina koja prijateljuje s ljudima s neta. Maja, frendica iz srednje je na my spaceu upoznala Amera. Kaže on dolazi u Hrvatsku, tata mu tu radi i on će tu studirat.
I stvarno on došao, oni se našli i sad preko nje upoznaje ljude jer ne zna nikoga.
U međuvremenu se spetljao sa našom drugom kolegicom iz srednje. Što ne znam kolko je pametno, budući da će on otić u Dubrovnik. I budući da nema neko svoje društvo čovjek organizira druženje (za Majine frendove) kod sebe doma.

Fact six
Starci su bili na moru. I nestalo wc papira u kući. Kako to uvijek oni kupuju kad idu u „veliku“ nabavu, ja sam samo napomenula staroj ko i obično. Kad su došli doma i donijeli stanoviti papir, mamina mama (ne znajući to) je još jednom napomenula da nema wc papira.
I onda stara meni prigovara jer je njoj mama prigovarala (!) a ja sam jednostavno mogla kupit wc papir kad sam išla u dućan.
No comment…
I da, baki je 88 godina, mami trideset manje.

Fact seven
Jučer sam išla u Turbo limach. Mlađoj nećakinji je sutra četvrti rođendan. Totalna ludnica. Kad uđem unutra skoro sam ko one, i sebi i njima bi kupila cijeli dućan
Dobile su rozi komplet – šos i majica s Jagodicom Bobicom, ponija i lak za nokte. Ja sam se morala zadovoljit s Unom. Ne Fiatom (Junac )

Fact eight
Imam sto korisnijih stvari koje bi morala radit. Pa odoh.
Ciao! …voli vas Assi

Za one koji ne znaju, Amber is back!

boomp3.com

Sjećanja čine važan dio mene. Jedna sam od osoba koja će imati hrpu pjesama koje će je podsjećati na neke trenutke, čuvati razglednicu koju joj je poslala najbolja prijateljica iz osnovne, čuvati neke uspomene u materijalnim stvarima i uvijek se sa čežnjom sjetiti nekih događaja iz prošlosti.

Baš sam neki dan kolegici pričala kako se svježe sjećam prvog puta kada sam išla na moj fax. Bilo je to godinu dana prije mog prijamnog, pratila sam jednu prijateljicu koja se te godine išla prijaviti. I još uvijek tako svježe čuvam tu sliku. Vjerojatno zato što se nisam prije kretala u tom dijelu pa mi je sve bilo novo. Sjećam se kako je bilo vruće tog dana. Kako smo hodale tako zvanom Sveučilišnom alejom dok su u našem i suprotnom smjeru išle rijeke studenata. OTV kluba (današnji Boogaloo), za kojeg sam prvi put saznala da se tamo nalazi (ovo zvuči kao da uopće nisam iz Zg). Reda rascvjetanog drveća. I na kraju onog prilaza prema fakultetu kraj rampe i velikog crnog natpisa Filozofski fakultet.

Pa da dođemo do naslova. Daleko je još rujan, vjerojatno ste pomislili. Opet se, uz rizik da me pošaljete u rodni kraj, lagano vraćamo na temu moje aktualne noćne more (staroslavenski i godina koja visi zbog njega). Koja će vrhunac doživjeti u mjesecu rujnu. Moj mjesec. Moj mjesec! Najdraži u godini. Mrzim činjenicu da mi se to uništilo. Sve ono lijepo i bezbrižno što je išlo uz to. Povratak u najdraži grad, nakon jednako lijepo provedenog vremena na Jadranu. Okupljanje kvartovske ekipe. Uživanje u slobodnim danima. Početak nastave. Razredna ekipa opet zajedno. Rođendan.
Sad… najgori dio godine. Povuci – potegni. I svjesna sam svog grijeha. Namjerno sam napisala što mi se to uništilo a ne uništili. Jer nije mi to nitko uništio osim mene. Ja sam ta koja si to priuštim svake godine. Prije dvije godine tada mi je ovisio upis slijedeće. Nije prošlo dobro. Ove godine borim se za sve do sada. Za tri godine do sada utrošene. To be or not to be.

Pisala sam kolokvij iz talijanskog danas. Da, jebena subota. Bojim se da ću past ko kruška.