'Dvorane Montezume' – bitka kod Chapultepeca
Jedan od najnepoštenijih ratova koji su se ikada vodili u povijesti je sasvim sigurno Američko-meksički rat. Amerikanci su bili izuzetno superiorni u odnosu na Meksikance i sasvim sigurno to je izrazito loš primjer preuzet od starih europskih monarhija gdje se ne vodi računa o pravdi, već je to čista želja za zauzimanjem tuđeg teritorija samo zato što se može.
Amerikancima se kod Chapultepeca vratilo 'prokletstvo Alama', samo sada su oni bili omrznuti napadači. Ta neravnopravna bitka u kojoj su meksički vojnici nadjačani od samoga početka našla je svoje mjesto i u pjesmi (himni) danas elitne grane američke vojske – marinci, Marinski korpus.
Kad su marinci (bila im je to prva povijesna bitka) napokon shvatili protiv koga su se borili zastala im je 'knedla u grlu'. Naime, dvorac Chapultepec bio je institucija vojne akademije, ali nažalost i ključna točka bitke za Mexico City.
Opet je jedan od aktera (doista čudan i prevrtljiv čovjek) general Antonio Lopez de Santa Anna (isti onaj koji je uništio Alamo), časnik koji je dva puta izgubio tijekom bitke istu nogu (lijevu), ali je dobio i 'treću'.
Jednu je raskošno pokopao uz vojne počasti, drugu su mu zarobili američki vojnici, pa je završila u američkom vojnom muzeju, a treća je opet završila u meksičkom muzeju nakon njegove smrti. No, to je neka druga priča o kojoj nekom drugom prilikom.
Dakle, dvorac Chapultepec branilo je svega 832 slabo opremljenih, naoružanih i gladnih meksičkih vojnika od kojih je 100-tinjak njih bilo mlađih od 16 godina – vojni kadeti. Da bi stvar bila još gora nisu to bili regularni vojnici (regulari), bili su to na brzinu ('zbrda-dola') prikupljeni pripadnici meksičke civilne nacionalne garde.
Ipak, na kraju i unatoč, što su ih napadali američki marinci branitelji dvorca hrabro su pružali otpor, ali nakon strašne topničke paljbe morali su se predati, no, nisu se predali baš svi! Posljednjih šest kadeta odbilo je predaju i borili su se do kraja (smrti). Posljednji kadet (Juan Escutia) skinuo je meksičku zastavu i omotavši se s njom skočio sa zidina u smrt (kako zastava ne bi pala u ruke neprijatelju).
Od tog trenutka, nakon što su to vidjeli američki marinci, nastaje himna američkih marinaca: Od dvorana Montezume ..., a crvena crta na rubu hlača i vojničke dolamice odore marinaca simbolizira hrabrost upravo tih meksičkih kadeta.
< | rujan, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!