Ukrajinsko grboslovlje – vječita želja i volja za slobodom
Može 'ludi Ivan' laprdati i galamiti koliko ga glas i volja nose, ali ne može razuvjeriti Athumanunha, tog starog heroja bez imena, kako 'Zaporošci' zapravo nisu Ukrajinci već Rusi!
Zaporošci – su vrlo rane vojničke skupine (ukrajinske etničke pripadnosti) koji se krajem 15. stoljeća iznenada pojavljuju u južnim ukrajinskim stepama (područje južnog Dnjepra i Dona) i hrabro se opiru Osmanlijama.
Upravo ovi 'divlji', neopisivo hrabri, ljudi koji slobodu vole više nego sebe – Zaporošci, simbol su ukrajinske neovisnosti u turbolentnim vremenima 18. stoljeća kada na tim prostorima vladaju tri velike sile: Poljska, Rusija i Krimski kanat (Tatari).
Tu neutaživu žeđ za slobodom Zaporošci su platili visokom cijenom: podli dogovor Poljaka, Rusa i Tatara namijenio im je progon iz središnje Ukrajine na jugoistočnu obalu Azovskog mora u tadašnju Kubansku regiju Ruske imperije gdje su ih jednostavno proglasili 'Malorusima'.
Athumanunh ne bi bio Athumanunh kad ne bi stao na stranu slabijih, prevarenih i onih čije ime se zatrti želi!
Posegne tako ovih dana Athumanunh u knjige debele, prašnjave i stare, što pisali su ih davno prije zakonodavci tih vremena burnih kada su mnogi narodi 'provalili' kroz vrata Vremena …
Dakako, stare zastave, grbovi i boje još uvijek neumorno i nepobitno pričaju priče što ostale su zapisane na žutim papirima i vidje Athumanunh zastave i grbove stare koji još uvijek pamte tu nevjerojatnu 'provalu' naroda kroz vrata Vremena …
Iz ukrajinskog trozubca (11. stoljeće), što utisnut je na zlatniku i srebrenjaku Vladimira Velikog Svjatoslavića (980.-1015.), kneza Kijevskog, prepozna i iščita tako Athumanunh: VOLJA (HTJETI) ili vječitu želju za slobodom Zaporožaca (Ukrajinaca).
Prepozna tako Athumanunh na grbovima modru boju neba i zlatnu boju žita što traže samo mir i nude bogatstvo zemlje …
Na žalost, predivno staro grboslovlje tih inih gradova zauvijek će nestati pod najezdom, bahatošću i nesmotrenošću što ovih dana opasno prijeti tim gradovima (Siversk, Mikolajivka, Soledar, Družkivka, Slovjansk, Kramatorsk …)
< | srpanj, 2022 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!