Klaudija Efremovna Kalugina – 3. bjeloruska armija
Klaudija Efremovna Kalugina rođena je 1926. i postala je najmlađa žena-snajperist (snajperistica) u Sovjetskom Savezu (Rusija) tijekom Drugog svjetskog rata. Kalugina je u dobi od samo 17 godina ušla u školu za snajperiste.
Naime, visoka samo 157 centimetara, mršava, više nalik djevojčici nego djevojci nije baš impresionirala sovjetske časnike. Već je odlučeno da će joj se prijava za snajperisticu odbiti, a onda se pojavila još jedna kandidatkinja 'djevojčica' za snajperisticu.
Bila je to Maruška Čikvinceva, nešto starija od Kalugine. Djevojke su se odmah vezale jedna za drugu, a zapovjednica škole za snajperistice Zinaida Andrejevna Uranceva tražila je od nadređenih da ih ipak obije ostave u školi. Zapovjednica Uranceva osobno je radila s 'djevojčicama' i s njima testirala novu taktiku snajperista u paru.
Djevojke su uspješno na kraju završile obuku i raspoređene u snajperiste 3. bjeloruske armije točnije na lenjingradsku i kalinjingradsku bojišnicu. Oružje kojim su bile opremljene je puška Mosin-Nagant. Kalugina je razvila osobnu taktiku i nikada nije ispalila više od jednog metka po danu, a položaje je mijenjala samo noću. Bila je pravi majstor u kamufliranju, a pucala je samo na visoko vrijedne ciljeve (zapovjednike, snajperiste i strojničare, nikada nije pucala na obične vojnike).
Do kraja rata Kalugina je upisala 257 službenih pogodaka. Najveću pogrešku koju su djevojke počinile bila je ta što su zaboravile skinuti optiku tijekom sunčanog dana, a tu neopreznost životom je platila Maruška Čikvinceva. Pogibija prijateljice teško je pogodila Kaluginu koja je danima neutješno plakala.
Ni kraj rata nije utješio Kaluginu zbog gubitka prijateljice, pa je Kalugina napustila vojsku i jednostavno nestala u prostranstvima tadašnjeg Sovjetskog Saveza (nemoguće je pronaći ikakve podatke o životu Kalugine nakon završetka rata). Kalugina je brojem službenih pogodaka zauzela visoko 4. mjesto među sovjetskim snajperisticama (njih 2000) koje su iz stroja izbacile oko 12 000 njemačkih časnika, dočasnika i vojnika (to pak odgovara tadašnjem brojčanom stanju njemačke divizije).
< | prosinac, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!