Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 08.10.2017.

Pretorijanci

Trenkovi panduri – rat za Austrijsku baštinu

Tijekom rata za Austrijsku baštinu (nasljeđe), pod pokroviteljstvom austrijske kraljice Marije Terezije, barun Franjo Trenk ustrojio je 1741. dragovoljačku postrojbu čiji su pripadnici bili unovačeni na području jedne od trojednice Hrvatskog kraljevstva, u kraljevini Slavoniji.

Pripadnici postrojbe nazvani su 'panduri', a podrijetlo te riječi Athumanunh je pokušao istražiti. Naime, postoji riječ mađarskog, ali i riječ staroslavenskog podrijetla koja je mogla poslužiti za riječ 'pandur'. Athumanunh će ipak izabrati ovu staroslavensku i pratiti je prema hrvatskoj riječi.

Dakle, 'pudati' je glagol u slavenskom jeziku, a označava radnju rastjerivanja, tjeranja. U genealogiji hrvatskih prezimena Athumanunh vrlo lako pronalazi hrvatska prezimena – Pudar. Isto tako Athumanunhu u toj genealogiji hrvatskih prezimena u oči upadaju i slična prezimena Bandur. Ako pak sada Athumanunh u pomoć pozove 'stare knjige prašnjave' u njima piše – pudar čuva vinograde, on je paznik vinograda, baš kao što poljar čuva polja, lugar šume ...

U Slavoniji pudar je naziv za zadnjeg, najstarijeg i najiskusnijeg kosca koji ostale tjera i ne da im zabušavati u poslu. Na kraju lako Athumanunh zaključi da riječ 'pandur' može značiti i označavati onoga koji nešto čuva, nekog rastjeruje ili plaši ... No, dobro. Vratimo se mi Trenkovim pandurima.

Trenkovi panduri laka su hrvatska pješačka postrojba u službi Habsburške monarhije i ne smije ih se miješati sa srbijanskim pandurima koji su u službi carske Rusije ustrojeni od doseljenika iz Slavonske vojne krajine koji su 1752. ustrojeni u Pandursku pješačku pukovniju, a kasnije preustrojeni u Jelizavetgradsku konjaničku pukovniju. Obije ove 'pandurske postrojbe' sudjelovale su u Sedmogodišnjem ratu, ali Athumanunh će se držati Trenkovih (hrvatskih) pandura.

Trenkovi panduri nisu nosili vojne odore, ali su bili odjeveni u tursku inačicu odijevanja s lako prepoznatljivom kapom kićankom, crvenom vojničkom kabanicom i pravim malim arsenalom oružja (dva para kubura, puška tančica, rašana ili šišana, jatagan, sablja krivošija, nož handžar) koji je u ono doba predstavljao 'do zuba naoružanog'.

Uz banderu (zastavu postrojbe) trenkovi panduri nosili su i turske tugove (vojnički rep na stijegu), a pratila ih je i vojna muzika nazvana 'turska banda' koja je svirala orijentalnu muziku. Oko vrata svi panduri nosili su privezanu maramu (kao preteča kravate).

Iako su bili na zlu glasu koji ih je pratio na prostorima od Francuske do Češke, slovili kao vrlo nedisciplinirani, tvrdoglavi, svojeglavi, uvijek spremni na izazivanje problema i svađi, vični tučama i pljački, hrabrost im nije nitko mogao spočitavati ili zanijekati. Za samo pet godina rata iz stroja su izbacili oko 7000 francuskih i bavarskih vojnika te još oko 3000 pruskih. Francuzi, Bavarci i Prusi nisu imali nikakvih izgleda u srazu s Trenkovim pandurima ako bi se brojčana snaga kretala približno ili u odnosu 1: 20.

Tako su u bitki kod Aua 1741. Trenkovi panduri (njih 146) rastjerali formaciju sastavljenu od 3200 Francuza i Bavaraca, a 1742. zauzeli su štajerski gradić Claus (njih 200-tinjak) i pri tomu zarobili 664 vojnika i 2 časnika Bavaraca. Francuska posada obrane grada Linza predala se kompletna Trenkovim pandurima nakon silovitog napada u kojem su Trenkovi panduri imali šest mrtvih i 15 ranjenih (ranjen je i sam barun Trenk), a francuska posada barem tri puta više.

U napadu na pogranični grad Chen 148 Trenkovih pandura i 300-tinjak hrvatskih haramija u nezadrživom je jurišu zauzelo grad i pobilo sve što im je stalo na put. Predalo se 772 vojnika s deset teških topova i time su 'vrata' Češke otvorena. Najsjajniji pandurski pothvat bilo je zauzimanje utvrde Kosel koja je vojno nadzirala Gornju Šlesku i Odru. Napad Trenkovih pandura započeo je pod okriljem mraka, sat nakon ponoći.

Trinaest pandura preplivalo je zaštitni jarak utvrde i prešlo na drugu stranu. Kad su Prusi otkrili napad, shvatili namjeru pandura i napokon zapucali, na gradskome bedemu bilo je već 200-tinjak pandura, a njih je slijedilo još 1.800. Kosel je pao poput zrele kruške, a pruska se posada predala. Pritom je poginulo samo deset pandura, a 35 ih je bilo ranjeno.

Trenkovi panduri zadržali su jedan od najdužih kontinuiteta povijesnih hrvatskih postrojbi, 1748. preustrojeni su u Slavonski bataljun, a 1756. u 53. pukovniju linijskog pješaštva koja je kao takva ostala sve do 1918. sa sjedištem u Zagrebu.

<	listopad, 2017					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!