Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

srijeda, 16.08.2017.

Ruski građanski rat

Sukobljene strane – Antanta (Japan, SAD) istok Vladivostok



Na istoku, točnije kod grada Vladivostoka, tijekom Ruskog građanskog rata, intervenirao je vojno carski Japan. Ta vojna intervencija nazvana Sibirska intervencija (1918. – 1922.) ogledala se u zauzimanju ruskih pomorskih pokrajina na obalama Pacifika od strane japanskih vojnih snaga u sklopu većeg napora zapadnih sila i Japana u namjeri potpore Bijele vojske tijekom borbe protiv boljševičke Crvene vojske tijekom Ruskog građanskog rata.

Dana 23. kolovoza 1914. Japansko carstvo objavilo je rat Njemačkoj, no ta po Athumanunhu 'mlitava' objava rata dogodila se većim dijelom zbog anglo-japanskog saveza i zbog toga što je Japan postao članom Antante. Iako je Imperijalna japanska mornarica znatno doprinijela savezničkim ratnim naporima, Imperijalna japanska vojska imala je veću naklonost prema Njemačkoj. Osim što su okupirali u Kini njemački kolonijalni grad Tsingtao (Qingdao), Japanci su se lukavo izvlačili od punog uključivanja u rat protiv Njemačke.

Međutim, kada su boljševici smaknuli ruskog cara Nikolu II. i uspostavili boljševičku vladu u Rusiji, pa potom još i zaključili mir s Njemačkom, ovo širenje anti-monarhističke boljševstičke revolucije na istok, zabrinulo je japansku vladu. Kako pak je Vladivostok, grad i luka u Japanskom moru, bio je glavna saveznička luka s masivnim zalihama vojnog ratnog i doknadnog materijala, ali i velikom trgovačkom zajednicom, Japanci nisu mogli ostati po strani.
Francuzi su već početkom 1917. molili Japance da interveniraju u Rusiji, ali su ih Japanci glatko odbili. Ipak, u veljači 1918. godine Generalni stožer japanske vojske i Ministarstvo obrane utemeljili su 'Odbor za planiranje Sibirske intervencije' s ciljem da se istraže sve mogućnosti Japana poradi bilo kakvih budućih prijetnji iz Rusije.

Tim Planom Japanci su Sibir vidjeli kao nekakvu 'bufer' zonu, a sukladno tomu Japanska carska vojska je predložila napad na dvije bojišnice: od Vladivostoka do Khabarovskog uz rijeku Amur i preko kineske istočne željeznice kako bi se odsjeklo rusku trans-sibirsku željeznicu na jezeru Baikal, ali je Japanska vlada, tada pod civilnim vodstvom premijera Hare Takashi odbila takvu vojnu ekspediciju.

Dodatnu zabrinutost japanske vlade izazvala je, krajem 1917., spoznaja da je britanska vlada, unatoč anglo-japanskom savezu, zatražila vojnu intervenciju prema Vladivostoku od vojske Sjedinjenih Američkih Država. Nazočnost američkih vojnika nikako nije odgovarala prevrtljivim Japancima pa su njihovi ratni brodovi IJMS Iwami i IJMS Asahi već 12. siječnja 1918. stigli u Vladivostok, samo dva dana prije britanskog HMS Suffolka i američkog oklopljenog kruzera USS Brooklyn (CA-3).

Prvotna namjera bila je da se samo demonstrira sila i osigura nazočnost snaga savezničkih ratnih brodova što bi ojačalo povjerenje lokalnih antibollševističkih snaga i pomoglo u uspostavljanju javnog reda. Međutim, ovo se pokazalo pretjerano optimističnim, pa nakon što je u gradu Vladivostoku usred bijela dana oružano opljačkana trgovina u vlasništvu Japana i ubijen vlasnik Japanac, japanska vlada dopustila je iskrcavanje japanskih marinaca koji su zauzeli cijeli grad. Britanci su također iskrcali 100 marinaca kako bi zaštitili svoj konzulat, a Amerikanci su ostali nezainteresirani i nisu ništa poduzeli.

Američki ekspedicijski korpus nazvan 'Sibir' bio je pod zapovjedništvom američkog generala bojnika Williama S. Graves i ukupno je brojao 7.950 vojnika, dočasnika i časnika ustrojenih u 27. i 31. pješačku pukovniju američke vojske te veći dijelovi 13. i 62. pješačke pukovnije iz sastava 8. divizije. Te američke postrojbe uopće nisu bile opremljene za klimatske uvjete koji su vladali na ovom području. Konji, odore i oprema nisu bili adekvatni za uvjete koji su tu vladali (teške strojnice koje su hlađene vodom bile su nekorisne).

Za razliku od njegovih savezničkih kolega, američki general Graves je smatrao da je njegova misija u Sibiru bila osigurati zaštitu američke imovine i pomoći 'Češkoj legiji' u evakuaciji, a nikakvo uključivanje u borbu protiv boljševika. Stalno pozivajući na suzdržanost, Graves se znao često sukobiti sa zapovjednicima britanskih, francuskih i japanskih snaga, koji su također imali postrojbe u regiji i koji su ga htjeli prisiliti na aktivnije sudjelovanje u vojnoj intervenciji na području Sibira.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!