Sukobljene strane – Antanta (Japan, SAD) istok Vladivostok
Na istoku, točnije kod grada Vladivostoka, tijekom Ruskog građanskog rata, intervenirao je vojno carski Japan. Ta vojna intervencija nazvana Sibirska intervencija (1918. – 1922.) ogledala se u zauzimanju ruskih pomorskih pokrajina na obalama Pacifika od strane japanskih vojnih snaga u sklopu većeg napora zapadnih sila i Japana u namjeri potpore Bijele vojske tijekom borbe protiv boljševičke Crvene vojske tijekom Ruskog građanskog rata.
Dana 23. kolovoza 1914. Japansko carstvo objavilo je rat Njemačkoj, no ta po Athumanunhu 'mlitava' objava rata dogodila se većim dijelom zbog anglo-japanskog saveza i zbog toga što je Japan postao članom Antante. Iako je Imperijalna japanska mornarica znatno doprinijela savezničkim ratnim naporima, Imperijalna japanska vojska imala je veću naklonost prema Njemačkoj. Osim što su okupirali u Kini njemački kolonijalni grad Tsingtao (Qingdao), Japanci su se lukavo izvlačili od punog uključivanja u rat protiv Njemačke.
Međutim, kada su boljševici smaknuli ruskog cara Nikolu II. i uspostavili boljševičku vladu u Rusiji, pa potom još i zaključili mir s Njemačkom, ovo širenje anti-monarhističke boljševstičke revolucije na istok, zabrinulo je japansku vladu. Kako pak je Vladivostok, grad i luka u Japanskom moru, bio je glavna saveznička luka s masivnim zalihama vojnog ratnog i doknadnog materijala, ali i velikom trgovačkom zajednicom, Japanci nisu mogli ostati po strani.
Francuzi su već početkom 1917. molili Japance da interveniraju u Rusiji, ali su ih Japanci glatko odbili. Ipak, u veljači 1918. godine Generalni stožer japanske vojske i Ministarstvo obrane utemeljili su 'Odbor za planiranje Sibirske intervencije' s ciljem da se istraže sve mogućnosti Japana poradi bilo kakvih budućih prijetnji iz Rusije.
Tim Planom Japanci su Sibir vidjeli kao nekakvu 'bufer' zonu, a sukladno tomu Japanska carska vojska je predložila napad na dvije bojišnice: od Vladivostoka do Khabarovskog uz rijeku Amur i preko kineske istočne željeznice kako bi se odsjeklo rusku trans-sibirsku željeznicu na jezeru Baikal, ali je Japanska vlada, tada pod civilnim vodstvom premijera Hare Takashi odbila takvu vojnu ekspediciju.
Dodatnu zabrinutost japanske vlade izazvala je, krajem 1917., spoznaja da je britanska vlada, unatoč anglo-japanskom savezu, zatražila vojnu intervenciju prema Vladivostoku od vojske Sjedinjenih Američkih Država. Nazočnost američkih vojnika nikako nije odgovarala prevrtljivim Japancima pa su njihovi ratni brodovi IJMS Iwami i IJMS Asahi već 12. siječnja 1918. stigli u Vladivostok, samo dva dana prije britanskog HMS Suffolka i američkog oklopljenog kruzera USS Brooklyn (CA-3).
Prvotna namjera bila je da se samo demonstrira sila i osigura nazočnost snaga savezničkih ratnih brodova što bi ojačalo povjerenje lokalnih antibollševističkih snaga i pomoglo u uspostavljanju javnog reda. Međutim, ovo se pokazalo pretjerano optimističnim, pa nakon što je u gradu Vladivostoku usred bijela dana oružano opljačkana trgovina u vlasništvu Japana i ubijen vlasnik Japanac, japanska vlada dopustila je iskrcavanje japanskih marinaca koji su zauzeli cijeli grad. Britanci su također iskrcali 100 marinaca kako bi zaštitili svoj konzulat, a Amerikanci su ostali nezainteresirani i nisu ništa poduzeli.
Američki ekspedicijski korpus nazvan 'Sibir' bio je pod zapovjedništvom američkog generala bojnika Williama S. Graves i ukupno je brojao 7.950 vojnika, dočasnika i časnika ustrojenih u 27. i 31. pješačku pukovniju američke vojske te veći dijelovi 13. i 62. pješačke pukovnije iz sastava 8. divizije. Te američke postrojbe uopće nisu bile opremljene za klimatske uvjete koji su vladali na ovom području. Konji, odore i oprema nisu bili adekvatni za uvjete koji su tu vladali (teške strojnice koje su hlađene vodom bile su nekorisne).
Za razliku od njegovih savezničkih kolega, američki general Graves je smatrao da je njegova misija u Sibiru bila osigurati zaštitu američke imovine i pomoći 'Češkoj legiji' u evakuaciji, a nikakvo uključivanje u borbu protiv boljševika. Stalno pozivajući na suzdržanost, Graves se znao često sukobiti sa zapovjednicima britanskih, francuskih i japanskih snaga, koji su također imali postrojbe u regiji i koji su ga htjeli prisiliti na aktivnije sudjelovanje u vojnoj intervenciji na području Sibira.
Post je objavljen 16.08.2017. u 18:01 sati.