Sukobljene strane – Kozaci
Kozaci zapravo graničari i zaštitnici gradova, utvrda, naselja i trgovačkih postaja, a obnašali su i policijske funkcije na granicama i bili su sastavni dio ruske vojske. U 16. stoljeću, za zaštitu graničnog područja od tatarske invazije, Kozaci su obnašali dužnosti stražarskih i ophodnih posada i ophodnji koje služe za zaštitu od provale krimskih tatara i nomada Nogai horde u stepe.
Ovi ljudi, naseljeni na granicama stepe žive i ratuju s tatarskim ratnicima na granici stepe, a naziv su dobili još od Turaka (Kazaks). Zemlja (domovina) Kozaka proteže se i definirana je crtom ruskih gradskih utvrda i tvrđava koje su se nalazile na granici sa stepom, a ta crta (granica) proteže se od srednjeg toka Volga do Rjazana i Tula, a zatim se naglo okreće na jug i proteže se do Dnjepra preko Perejaslavla.
Kozaci se dijele i žive u svojim regijama (republikama), razlikuju se po odorama i nerijetko su neprijateljski raspoloženi jedni prema drugima. Najpoznatije kozačke zajednice tijekom Ruskog građanskog rata bile su: Donski Kozaci, Uralski Kozaci, Terek Kozaci, Kuban Kozaci, Orenburg Kozaci, Astrahan Kozaci, Sibirski Kozaci, Transbajkalski Kozaci, Amurski Kozaci, Usurski Kozaci i Semirječenski Kozaci.
U Ruskom građanskom ratu ove kozačke zajednice podržavale su svaku stranu u sukobu. Tako su Kozaci činili jezgru Bijele vojske, ali mnogi su se također borili i u redovima Crvenom vojske. Nakon poraza Bijele vojske, boljševici (komunistički režim) pokrenuli su politiku oštrih represija, tzv. 'dekozakizaciju'. Provedena su razna raseljavanja i progon Kozaka, oduzimanje zemlje i domova, dijeljenje (cijepanje) kozačkih regija na više sovjetskih država, a nemali broj puta provedena su i smaknuća cijelih kozačkih gradova i naselja.
Povijest je tako zapamtila da je tijekom 'dekozakizacije' sovjetska vlada odgovorna za smrt stotine tisuća Kozaka, a deportirano ih je oko pola milijuna. Tijekom 'godina gladi' (1932. do 1933.) sovjetski režim nasilno oduzima hranu i žito kozačkim obiteljima, pa su se mnoge kozačke obitelji tijekom oštre zime na Kavkazu jednostavno smrzle i umrle u vlastitim domovima.
Nadalje, Sovjeti su dekretom zabranili Kozacima služenje vojske u Crvenoj armiji, što je te vojničke ljude i obitelji još dodatno pogodilo. Tek 1936. Sovjeti ukidaju tu sramotnu i nepravednu zabranu. Sve u svemu, kozačko konjaništvo bilo je u to doba jedno od boljih lakih konjaništava, a Kozaci su od naoružanja nosili sablju (šashka), dugo koplje i samokres.
Kozaci su i tvorci gerilskog načina ratovanja konjaništva, a za vodiče kroz ruska prostranstva (stepe) nema boljih vojnika.
< | kolovoz, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!