Sukobljene strane – Kozaci
Kozaci zapravo graničari i zaštitnici gradova, utvrda, naselja i trgovačkih postaja, a obnašali su i policijske funkcije na granicama i bili su sastavni dio ruske vojske. U 16. stoljeću, za zaštitu graničnog područja od tatarske invazije, Kozaci su obnašali dužnosti stražarskih i ophodnih posada i ophodnji koje služe za zaštitu od provale krimskih tatara i nomada Nogai horde u stepe.
Ovi ljudi, naseljeni na granicama stepe žive i ratuju s tatarskim ratnicima na granici stepe, a naziv su dobili još od Turaka (Kazaks). Zemlja (domovina) Kozaka proteže se i definirana je crtom ruskih gradskih utvrda i tvrđava koje su se nalazile na granici sa stepom, a ta crta (granica) proteže se od srednjeg toka Volga do Rjazana i Tula, a zatim se naglo okreće na jug i proteže se do Dnjepra preko Perejaslavla.
Kozaci se dijele i žive u svojim regijama (republikama), razlikuju se po odorama i nerijetko su neprijateljski raspoloženi jedni prema drugima. Najpoznatije kozačke zajednice tijekom Ruskog građanskog rata bile su: Donski Kozaci, Uralski Kozaci, Terek Kozaci, Kuban Kozaci, Orenburg Kozaci, Astrahan Kozaci, Sibirski Kozaci, Transbajkalski Kozaci, Amurski Kozaci, Usurski Kozaci i Semirječenski Kozaci.
U Ruskom građanskom ratu ove kozačke zajednice podržavale su svaku stranu u sukobu. Tako su Kozaci činili jezgru Bijele vojske, ali mnogi su se također borili i u redovima Crvenom vojske. Nakon poraza Bijele vojske, boljševici (komunistički režim) pokrenuli su politiku oštrih represija, tzv. 'dekozakizaciju'. Provedena su razna raseljavanja i progon Kozaka, oduzimanje zemlje i domova, dijeljenje (cijepanje) kozačkih regija na više sovjetskih država, a nemali broj puta provedena su i smaknuća cijelih kozačkih gradova i naselja.
Povijest je tako zapamtila da je tijekom 'dekozakizacije' sovjetska vlada odgovorna za smrt stotine tisuća Kozaka, a deportirano ih je oko pola milijuna. Tijekom 'godina gladi' (1932. do 1933.) sovjetski režim nasilno oduzima hranu i žito kozačkim obiteljima, pa su se mnoge kozačke obitelji tijekom oštre zime na Kavkazu jednostavno smrzle i umrle u vlastitim domovima.
Nadalje, Sovjeti su dekretom zabranili Kozacima služenje vojske u Crvenoj armiji, što je te vojničke ljude i obitelji još dodatno pogodilo. Tek 1936. Sovjeti ukidaju tu sramotnu i nepravednu zabranu. Sve u svemu, kozačko konjaništvo bilo je u to doba jedno od boljih lakih konjaništava, a Kozaci su od naoružanja nosili sablju (šashka), dugo koplje i samokres.
Kozaci su i tvorci gerilskog načina ratovanja konjaništva, a za vodiče kroz ruska prostranstva (stepe) nema boljih vojnika.
Post je objavljen 12.08.2017. u 14:12 sati.