Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
nedjelja, 30.04.2017.
Jug protiv Sjevera
Georgija – država breskvi
Georgia se pridružila Konfederaciji kao peta država potpisnica u namjeri da svoje vojnike ne šalje van države, već bi oni branili samo granice Georgie. No, to nije bilo provedivo jer vjetrovi rata nikada ne pušu samo s jedne strane. Tako do rujna 1863. nije bilo bojnih djelovanja na području Georgije, pa su njezine postrojbe ipak upućene u sastave drugih vojski Konfederacije.
Georgia je pod oružje podigla 135 000 vojnika, dočasnika i časnika. Sve do rujna 1863. postrojbe Georgie hrabro su se borile u sastavima vojski drugih država Konfederacije, ali nakon što je US general Sherman prodro na teritorij Georgije, cijele i kompletne postrojbe Georgije napustile su vojsku Konfederacije i pohitale u obranu matične države.
Bitka za grad Columbus, na samoj granici država Alabama i Georgia, koja se odvila 16. travnja 1865., a u kojoj su sudjelovale vojske Georgie, posljednja je službena bitka Američkog građanskog rata.
Shermanov pohod prema moru i taktika 'spaljene zemlje', te 'navodni' (nisu istraženi i nisu dokazani) zločini prema civilima, pogodovat će pojavi 'neo-konfederata' čiji je pokret utemeljen upravo na području Georgie ... e, tu sada počinje nešto što Athumanunh ne želi opisivati i vraća se natrag na mnogo jednostavnije – vojnički pogled na bitke i rat kao pojavu.
subota, 29.04.2017.
Jug protiv Sjevera
Sjeverna Karolina – država katraniziranih peta i kontrasta
Sjeverna Karolina pridružila se Konfederaciji kao osma po redu država i odmah postala vrlo važan izvor ratnog i doknadnog materijala za vođenje rata. Sjeverna Karolina i njezine luke bile su vitalne za opstanak pomorske trgovine s Europom (Velika Britanija).
Upravo kroz luke Sjeverne Karoline, za potrebe Konfederacije, stizao je sav ratni materijal (oružje i streljivo), ali i velike količine doknadnog materijala (razne vojne potrepštine potrebite za vođenje rata). Sjeverna Karolina svojim embargom na izvoz pamuka pokušala je prisiliti Veliku Britaniju na priznavanje Konfederacije, ali je taj pokušaj propao, poradi toga što je USN ratnim brodovima blokirala sve luke Konfederacije.
U Sjevernoj Karolini šivane su odore za potrebe cijele konfederativne vojske, a za vojnike Sjeverne Karoline posebno prepoznatljive koje su bile opšivene crnim ukrasnim trakama, a crna boja uzeta je i za činove pješaštva Sjeverne Karoline (u drugim državama CSA kao i USA boja pješaštva je svijetlo-plava).
Pripadnike vojske Konfederacije iz postrojbi Sjeverne Karoline ostali vojnici Juga nazivali su 'Tar Heels' (što bi po Athumanunhovom prijevodu označavalo onoga čije su pete katranizirane smolom šumskoga bora), Athumanunh će pak te hrabre vojnike iz Sjeverne Karoline nazivati – Karolinci.
CSA 26. pješačka pukovnija NC u srazu s USA elitnim pješaštvom Crni šeširi (pogibija 'dječaka brigadira' Henry King Burgwyn 21 godina)
Tako su se Karolinci ovjenčali slavom i pokazali izuzetnu hrabrost (26. pješačka pukovnija NC) tijekom bitke kod Gettysburga. Prvog dana bitke od 800 časnika, dočasnika i vojnika Karolinaca 26. pješačke pukovnije poginulo ih je 86, a čak 502 bila su ranjena. U toj bitci Karolinci su naletjeli na elitno pješaštvo Unije (Crni šeširi). Žestina bitke koja se razvila na Herbst Woodsu ogleda se u tomu što je čak 13 nositelja zastave postrojbe 26. pješačke pukovnije NC ranjeno ili ubijeno, a jedan od njih je i zapovjednik pukovnije legendarni 'dječak brigadir' brigadir Henry King Burgwyn.
Sjevernjački 'Crne šeširi' pretrpjeli su također velike gubitke i bili su prisiljeni povući se na pričuvne položaje. Drugi dan bitke u silovitom Picketovom jurišu opet su sudjelovali Karolinci 26. pješačke pukovnije NC (točnije njih oko 400-tinjak). Bilo je to onih 212 koji su ostali nepovrijeđeni u srazu sa Crnim šeširima prethodnog dana, te ostatak onih koji su bili lakše ranjeni.
Eh, sada, još i danas vojni povjesničari dvoje da li su Karolinci jedini koji su probili položaje Sjevernjaka kod Gettysburga, ali svi se slažu da su se Karolinci nakon neuspjelog juriša povukli na početne položaje posljednji. Slavom su se Karolinci ovjenčali i tijekom frontalnog sukoba Sjevernjaka pod zapovjedništvom US generala Shermana i Južnjaka pod zapovjedništvom CS generala Jhonstona na planini Kenesaw.
Sjeverna Karolina pod oružje je podignula ukupno 155 000 vojnika dočasnika i časnika, od kojih je 35 000 poginulo u bitkama. Ukupno gledano Sjeverna Karolina zauzima visoko prvo mjesto po broju angažiranih ljudi i ratnog materijala na strani Konfederacije.
petak, 28.04.2017.
Jug protiv Sjevera
Južna Karolina – sunčana država u sjeni palmi
Južna Karolina bila je prva država koja se odvojila od Američkih država i prva prava utemeljiteljica Konfederacije. Bila je to država Konfederacije u kojoj je od ukupne populacije (700 000) njih 300 000 bilo slobodno (bijelci), a 400 000 bili su robovi (crnci).
Bila je to država koja je imala vrlo razvijenu željezničku mrežu (u odnosu na druge članice Konfederacije). Bil je to vrlo bogata država koja je dala vojsci Konfederacije regularne trupe i školovane časnike na vojnoj akademiji u Charlestonu.
Bila je to država u kojoj se proizvodila hrana, tekstil i šivale odore za vojsku Konfederacije. Bila je to jedina država Konfederacije koja nije bila okupirana postrojbama Unije. Bila je to država iz koje je pobjeglo najviše robova i pridružilo se postrojbama vojske Unije.
Bila je to država u kojoj je započeo američki građanski rat prvo topničkim salvama prema brodu USN imena 'Zvijezda Zapada', a potom i salvama po utvrdi fort Sumtera. Bila je to država u kojoj je vojska Konfederacije zauzimanjem fort Sumtera ostvarila svoju prvu ratnu pobjedu.
Svoj san za pravo na vlastito odlučivanje i izbor vlastitog načina života Južna Karolina platila je gubitkom gotovo 25 posto bijelih muškaraca u najboljoj životnoj dobi. Pohod US generala Shermana kroz Južnu Karolinu doveo je do pravog pustošenja i bezrazložnog uništavanja ... naime, Sjevernjaci su željeli kazniti državu u kojoj je sve počelo ... i kaznili su je, jer u slijedećim godinama Južna Karolina bit će najsiromašnija država novih Sjedinjenih Američkih Država.
četvrtak, 27.04.2017.
Jug protiv Sjevera
Florida – usamljena zvijezda Juga
Florida se pridružila Konfederaciji odmah na početku rata, ali ni jedna ni druga strana (niti Unija niti Konfederacija) nisu iskazivale neku posebnu zainteresiranost za teritorij ove države.
Siromašna i slabo naseljena Florida je u rat poslala jedva 15 000 vojnika ustrojenih u 12 pješačkih pukovnija. No, Floridska brigada bila je poslana kao pomoć armiji Virginie i tu se pokazala kao vrlo žilava i ustrajna.
Tako je Floridska brigada sudjelovala u žestokim bitkama poput bitke za Cemetery Ridge, u sklopu bitke kod Gettysburga. Florida je ipak značajnije opskrbljivala vojsku Konfederacije hranom i ostalim ratnim doknadnim materijalom.
Bonnie Blue (prvo se hrabro postavila galantna i plemenita Južna Karolina, a zatim su došle Alabama i Mississippi, Georgia, Florida i Louisiana pridružile su se borbi, a potom je stigla i hrabra Virginia ...)
utorak, 25.04.2017.
Jug protiv Sjevera
Arkansas – od podijele do odcjepljenja
Na samom početku Arkansas podržava Uniju, ali nakon što je Lincoln pozvao vojsku na oružanu intervenciju protiv zauzimanja Fort Sumtera, Arkansas otvoreno pristupa Konfederaciji i odmah postaje strategijsko područje za Uniju, ali i za Konfederaciju.
Naime, vrlo povoljan položaj u odnosu na rijeku Mississippi koja je granica s ostalim državama Konfederacije (Tennessee, Mississippi, Louisiana, a tu je i Texas) kao i vrata prema neodlučnoj državi Missouri u kojoj postoje dvije vlade Konfederacija i Federacija.
Arkansas podiže na oružje 48 pješačkih pukovnija i stavlja ih u službu Konfederacije, te veći broj konjanika i topnika. Brigadni general Patrick Ronayne Cleburne, poznat kao 'Stonewall Zapada' najpoznatiji je zapovjednik vojske Arkansasa.
nedjelja, 23.04.2017.
Jug protiv Sjevera
Alabama – 'srce Juga' (Heart of Dixie)
Alabamom će Athumanunh otvoriti novu seriju zapisa o Američkom građanskom ratu. Dakle, Alabama je Konfederaciji bila vrlo značajan izvor vojnika i časnika, hrane, konja te ostalog ratnog i doknadnog materijala.
U Alabami je postojao tek neznatan broj ljudi simpatizera Unije (sjeverni dio države). Alabama, odnosno njezin teritorij, nije bio značajnija bojišnica, ali 120 000 ljudi bilo je pod oružjem u postrojbama Konfederacije. Oko 10 000 robova pobjeglo je i priključilo se postrojbama Sjevera, a s njima i oko 2 700 bijelaca.
Vojnici iz postrojbi koje su ustrojene u Alabami bili su vrlo slabo i loše opremljeni, a do pravih vojničkih čizama dolazili su samo pljačkom poginulih vojnika Unije ili Konfederacije. No, bez obzira na oskudicu postrojbe sastavljene od vojnika iz Alabame hrabro su držale svoje položaje, a cijena za to je bila: 35 000 poginulih i
30 000 ranjenih vojnika, dočasnika i časnika. Tom gubitku (više od polovice vojnika pod oružjem) se trebaju dodati brojke od 20 000 udovica te 60 000 ratne siročadi.
Prepolovljen je i stočni fond, od 127 000 konja kraj rata dočekalo je samo 80 000bog pomorske blokade USN uništena je i poljoprivreda, a pogotovo proizvodnja pamuka. Prve nestašice osjetile su se odmah nakon godinu dana, a to se ogledalo i na odorama vojnika koji su većinom odijevali odore proizvedene od vune i pamuka koji su se bojali ekstraktom muškatne bundeve.
Poradi toga odore prevladavaju u 'smeđkastim' tonovima, a pokrivala za glavu su šarolika, od francuske vojničke kape (kepi) preko raznih šešira, pa čak i traperske kape od koža životinja.
petak, 21.04.2017.
Jug protiv Sjevera
Ratne boje i oznake na odorama – regularne postrojbe topništva
Tijekom američkog građanskog rata temeljno topništvo je terensko (poljsko) topništvo koje služi za potporu pješaštvu i konjaništvu. Pored ovog terenskog topništva postoji još i brodsko, tvrđavsko i teško topništvo. Glavna oružja su top i haubica, ali postoje i bacači granata.
Dobro za uvod to bi bilo više nego dovoljno, pa da ona Athumanunh napokon i počne svoj današnji zapis o crvenoj boji topništva. Dakle, odmah na početku rata bilo je više nego zorno da je topništvo Sjevera nadmoćnije, kako brojem tako i kalibrom topova. Moćne tvornice Sjevera 'izbacile' su 2283 komada topničkih oružja svih vrsta, a do kraja rata taj se broj popeo na 3325 komada topničkog oružja i to preko polovice toga otpadalo je na terensko topništvo (ono koje je pružalo potporu pješaštvu i konjaništvu).
Topništvo Juga bilo je od samog početka u nepovoljnom položaju. Na poljoprivrednom Jugu nije bilo tvornica koja bi mogle proizvesti topove, a blokada sjevernjačke USN (ratne mornarice) priječila je nabavu oružja iz inozemstva (Europe). Tako se topništvo Juga moglo oslanjati samo na ratni plijen.
No, bilo kako da bilo, Athumanunh će zapisati: Da je kojim slučajem topništvo Juga raspolagalo resursima topništva Sjevera tko zna kako bi se rat završio. Naime, u presudnoj bitci kod Gettysburga nezadrživi juriš Pickettove divizije slomilo je upravo topništvo Sjevera, nakon što je uspješno kontrabatiralo topništvo Juga.
pješačku brigadu generala Armisteada (elitni dio pješačke divizije generala Picketta) teško tuče topništvo Sjevera
Strašna tragedija Pickettove divizije ogleda se u samo dvije rečenice kada general Lee traži o generala Picketta: Generale Pickett okupite svoju diviziju!, a general Pickett sa suzom u oku odgovara: Generale Lee ja više nemam svoju diviziju.
generali Lee i Pickett
No, dobro za kraj – boja topništva toga doba je crvena odore, činovi i oznake prošarane su crvenom bojom kako Juga tako i Sjevera, a sva raskoš može se vidjeti na Athumanunhovoj slici ispod teksta.
utorak, 18.04.2017.
Jug protiv Sjevera
Ratne boje i oznake na odorama – regularne postrojbe pješaštva
Taktika koju primjenjuju pješačke postrojbe u vrijeme američkog građanskog rata je taktika linijskog pješaštva. Jednostavnim jezikom Athumanunh bi to opisao – gusti redovi poredanih strijelaca jedan pored drugog.
Masovnost i istodobna paljba tih gustih redova pješaštva glavne su odlike udara po protivniku tijekom podilaženja i približavanja, a neposredno pred sudar tih pješačkih složaja rabi se bod bajuneta i udar kundaka.
U početnom slaganju složaja linijskog pješaštva niži časnici se kreću ispred složaja, dočasnici se postavljaju na krila i bokove, a visoki časnici i generala nalaze se na konjima neposredno iza tih složaja.
U ravnomjernom prilaženju dobar ritam daje bubnjar, boja koja ovdje prevladava je nebesko plava, a na Athumanunhovoj slici ispod teksta vide se opet oznake koje u tom zaglušujućem metežu pomažu u orijentacijama (gdje su časnici i koji smjer treba držati bojna crta).
ponedjeljak, 17.04.2017.
Jug protiv Sjevera
Ratne boje i oznake na odorama – regularne postrojbe konjaništva
U metežu koji se stvori nakon žestokog karijera konjaništva mnogi bi pomislili da tu vlada nered i zbrka. Međutim, vidljive oznake i lako uočljive, prepoznatljive boje, po odorama časnika i dočasnika sigurnost su koje traže konjanici opaljeni suncem i vrućinom bitke.
Kroz dim i prašinu, njištanje konja, krika i jauka truba je ta koja prenosi zapovijed zapovjednika, a zastava i njezine boje jedini su orijentir (poput svjetionika u oluji). Upravo te ključne stvari pomažu dočasnicima držati na okupu podređene konjanike, jer tamo gdje je truba i visoko podignuta zastava, tamo je i časnik zapovjednik u kojega se u tom kaotičnom trenutku svi pouzdaju.
Gotovo identičan kroj odora tijekom američkog građanskog rata, bez obzira na različitost boja (dim, prašina, blato ... lako mogu tijekom bitke dovesti do krivog zaključka o boji odore). Iako gotovo slične oznake i lako prepoznatljiva žuta boja konjaništva nekima možda izgledaju na prvi pogled identične – one to nisu!
Sjevernjaci časnici činove nose na ramenima, Južnjaci časnici pak na laticama ovratnika uz dodatne pletere na podlakticama rukava. Taj gotovo idealan vojnički red i pravila prikazao Vam je Athumanunh na svojoj slici ispod teksta, a time i najavio novi seriju o šarolikim i mnogobrojnim odorama američkog građanskog rata.
Šarolikost nekoga možda zbunjuje, pa će Athumanunh pokušati objasniti svaku od postrojbi, Sjevera ili Juga, regularnu, dragovoljačku, razne američke milicije i ine postrojbe koje su se našle na toj nesretnoj ratnoj pozornici toga vremena.
nedjelja, 16.04.2017.
Jug protiv Sjevera
Kadeti odjeveni u sivo - pometeni pod tepih
Iako su u svim ratovima uglavnom svi (pobjednici i pobijeđeni) gubitnici, najveći gubitnici su ipak kadeti (kadet – vojni vježbenik koji želi postati časnik – po Athumanunhu). Ta nesretna sudbina zadesila je i mlade kadete Američkih država tijekom Američkog građanskog rata.
Naime, stariji kadeti (završne godine studija) odmah su proizvedeni u čin poručnika i poslani u vojnu službu regularnih postrojbi (kako Sjevera tako i Juga). Oni, mlađi kadeti, gotovo golobradi dječaci pak su možda prošli i najgore. Nastavili su studirati, ali je njihova nastava vrlo često prekidana.
Zadaće koje su se postavljale pred kadete bile su ponekad neprimjerene za njihovu dob i njihovu vojnu naobrazbu. Tako su kadeti ponekad čuvali vojne zarobljenike, branili utvrde ili željeznička čvorišta, ponekad pak su bili na topničkim položajima, služili su i kao obučavatelji dragovoljaca i mobiliziranih, a ponekad pak su bili i na prvim crtama bojišnica.
Vojna akademija CSA nosila je naziv VMI (Virginia Military Institute), ali je i u Južnoj Karolini (Charleston) postojala 'Citadela' (ova vojna akademija egzistira još i danas). Možda jedna od najdramatičnijih sudbina zadesila je kadete CSA u bitci kod New Market gdje su oni izveli vrlo hrabar i spektakularan juriš na položaje Unionista i to preko izuzetno nepovoljnog blatnjavog (močvarnog) terena.
U tom doista hrabrom jurišu ti golobradi dječaci gubili su cipele u blatnjavom glibu, ali nisu posustajali. Njihova hrabrost bila je doista zadivljujuća, osim njihovih mladih godina (16 do 18) sve ostalo izgledalo je vojnički uredno i hrabro.
Taj stvarni događaj poslužio je kao inspiracija za film 'Polje izgubljenih cipela' (The Field of Lost Shoes) čiji je isječak (trailer) postavljen ispod teksta.
Polje izgubljenih cipela - juriš kadeta VMI
subota, 15.04.2017.
Jug protiv Sjevera
George Armstrong Custer - najveći 'šminker' američkog građanskog rata
Konjanički časnik US brigadni general Custer još je jedan časnik koji je svojom sirovom hrabrošću i nepromišljenošću postao slavan, ali istodobno i kontroverzan. Athumanunh pak bi ga još jednostavnije opisao kao vrlo agresivnog, galantnog i pomalo glupog ... ali njegova karizma zapovjednika koji je mogao motivirati podređene u svakom trenutku nimalo nije upitna.
Zapravo sva njegova slava dolazi od njegove nepromišljenosti i neviđenoj smionosti (možda ludosti po Athumanunhu). Custer je prvi u povijesti ratovanja koji je dao sebe podići u balonu kako bi motrio protivnika. Prvi je i možda jedini zapovjednik koji umjesto izvidnika sam izviđa (uopće ne bira ni vrijeme ni mjesto, pa se tako jednom prilikom kada je njegova konjanička pukovnija trebala prijeći rijeku iznenada sam zaletio u vodu i tu odredio mjesto prijelaza).
Najveći Custerov podvig tijekom bitaka u američkom građanskom ratu bila je smiona i pomalo suluda konjanička navala na konjaništvo Konfederacije kojim je zapovijedao CS general Jeb Stuart tijekom bitke kod Gettysburga. Naime, Custer je poveo konjaništvo 7. konjaničke pukovnije Michigan u iznenadni protunapad jašući daleko ispred svih vičući: 'Hajde Wolverines!' (Wolverin 'žderavac' - gorska kuna poznata po smionosti gdje ne preže otimati plijen niti grizliju – po Athumanunhu)
Potom se vratio i u žestoki karijer natjerao i 5. i 6. konjaničku pukovniju Michigan, pa kad mu ni to nije bilo dosta preoteo je zapovijedanje zapovjedniku 1. konjaničke pukovnije Michigan te i nju poveo u žestoki karijer.
Ovakvi neočekivani, iznenadni i suludi konjanički karijeri potpuno su iznenadili Južnjake, a general Stuart, kako bi spasio južnjačko topništvo, morao je poslati čak tri brigade (9. i 13. Virginia i 1. Hamptonovu legiju Sjeverna Karolina). Na kraju nakon žestokih bliskih sukoba konjaničkim sabljama, karabinima i pištoljima, Custer se morao povući, ali je ipak uspio poremetiti napad Južnjaka.
Poradi toga što je nosio indijansku jaknu od jelenje kože i slamnati šešir Južnjaci su ga zamijenili za svog zapovjednika, pa je on to iskoristio i uspio se probiti do samog stožera Južnjaka, tu nakratko napravio pomutnju i potom pobjegao natrag među svoje konjanike te ih poveo u povlačenje.
Nakon građanskog rata zbog toga što je imao samo 24 godine oduzet mu je ratni čin brigadnog generala i dodijeljen čin satnika, ali je on već 1876. stekao čin pukovnika i zapovijedao 7. US konjičkom pukovnijom te u bitci kod Little Bighorna, opet poradi svoje nepromišljenosti poginuo zajedno sa svih svojih 266 konjanika, samo zato što nije izvršio zapovijed nadređenog generala Alfred H. Terrya po kojoj je trebao pričekati pojačanje, već je u napad krenuo sam.
petak, 14.04.2017.
Jug protiv Sjevera
Lincolnova Legija stranaca – 39. pješačka pukovnija New York
Još jedna vrlo 'neobična' postrojba američkog građanskog rata bila je 'Lincolnova Legija stranaca' točnije 39. pješačka pukovnija New York jednostavno nazvana 'Garibaldijeva straža'.
Ako ste pomislili da je to postrojba sastavljena od dragovoljaca talijanske nacionalnosti – jednim dijelom ste u pravu, ali drugim dijelom u krivo! Naime, USA 39. pješačka pukovnija New York ustrojena je od vojnika, dočasnika i časnika čak 52 različite nacionalnosti.
U samom početku ustrojavanja, pukovnija je bila podijeljena na jedanaest satnija i to redom: tri njemačke, tri mađarske, jedna švicarska, jedna talijanska, jedna francuska, jedna španjolska i jedna portugalska. Nadnevka 31. svibnja 1863. pukovnija je preustrojena u četiri satnije: A, B, C i D.
Nadnevka 8. prosinca 1863. u ustroj ulazi i satnija E, 14. prosinca 1863. satnija F, 19. prosinca 1863.satnijaG i 30. prosinca 1863. satnija H. Satnije I i K ustrojavaju se u siječnju 1864. Te novoustrojene satnije čine Židovi, Irci, Južnoamerikanci, Poljaci, Skandinavci ... te ostali doseljenici u Američke države.
Naziv 'Garibaldijevi gardisti' uzet je najvjerojatnije zato što je talijanski general Guiseppe Garibaldi je bio jedan od najpoznatijih europskih vojnika (toga doba) koji je ratovao na južnoameričkom kontinentu, a prvi zapovjednik pukovnije postao je brigadir Frederick George D'Utassy.
No, sve bi to bilo možda donekle normalna pojava, ali kako to biva u svakom građanskom ratu postoje 'slični garibaldisti Juga', pa iako ima se odora malo razlikuje, šeširi su im gotovo identični ... tko zna možda je to i bila inspiracija za pjesmu američkog građanskog rata 'Brate moj brate' (Brother, My Brother), možda ipak nije, ali Athumanunhu se dopala pa je video isječak ovdje postavio i za Vas.
..jedan u plavom, drugi u sivom ...
nedjelja, 09.04.2017.
Jug protiv Sjevera
General pukovnik Nathan Bedford Forrest – 'čovjek koji je jahao s vragom'
General pukovnik Nathan Bedford Forrest u povijesnim analima američkog građanskog rata zapamćen je kao najneobičniji čovjek, konjanički časnik Konfederacije. Naime, on je bio jedini od generala, pa i visokih časnika, koji nije imao temeljnu vojničku naobrazbu.
General Bedford u rat se uključio kao obični vojnik, a poradi svoje snalažljivosti, hrabrosti i čistog prirodnog, po rođenju stečenog, vojničkog taktičkog umijeća, kraj rata dočekao je u činu generala.
Što pak se civilne naobrazbe tiče Athumanunh bi jednostavno zapisao – bio je neobrazovan, ali nije bio nepismen. Kao vješt i samouk plantažer, pronicljiv trgovac nekretninama i okrutan trgovac robljem, mudar špekulant, strastven i zadrt kockar, Bedford je stekao ogromno bogatstvo prije početka rata (neki povjesničari zapisali su da je bio jedan od deset najbogatijih ljudi u tadašnjim Američkim državama).
Bedford je bio po još nečem neobičan. Naime, za tadašnjeg muškarca bio je tjelesnim izgledom iznad svih prosjeka. Visok 188 cm, težak 95 kg odskakao je i bio netipičnog izgleda.
Kada se Bedford priključio vojsci Konfederacije on se pojavio opremljen i obučen u najsjajniju odoru, a kada je vidio kako je loše i jadno opremljena pukovnija iz Tennesseea kojoj je on dodijeljen, ponudio je svoj osobni novac za kupnju konja, naoružanja, odora i oprema za cijelu pukovniju.
Guverner Tennesseea i nadređeni časnici bili su iznenađeni tom ponudom, a još više time da se jedan takav bogataš (veliki plantažeri i bogati ljudi Juga bili su izuzeti službe u vojsci Konfederacije – po Athumanunhu) dragovoljno priključio vojnoj postrojbi. Stoga je guverner odlučio Bedforda imenovati zapovjednikom bojne za obuku dragovoljaca iz Tennesseea i dodijelio mu je čin pukovnika (lieutenant colonel US Army).
Razvojem ratnih događaja Bedford je postao zapovjednik 3. konjaničke pukovnije Tennessee CS Army. On je svoje konjanike novačio rečenicom: 'Pridružite se konjaništvu i dobit ćete besplatno dobrog konja i novi pištolj (revolver), a imat ćete mogućnost i zabavu ubiti kojeg Yankeea!'
Bedford je prirodnim darom utemeljio neke od do tada nepoznatih taktičkih manevara konjaništva koji se još i danas izučavaju na vojnim akademijama. Sjevernjački generali priznavali su mu vojničko umijeće i respektirali ga, naročito generali Grant i Sherman, a i sam general Lee u svojim memoarima žalio je što nije više pozornosti posvetio novim taktikama, tehnikama i procedurama koje je uvodio i zastupao Bedford.
Eh sada, Bedforda su optužili za ratni zločin, masakar nad 'crnim vojnicima' koji su branili fort Pillow, a povjesničari, kao i sudionici rata, kako Sjevera, tako i Juga još i danas se nisu o tom masakru nad zarobljenicima u potpunosti složili. Athumanunh će ipak jednostavno zapisati – Sumnjam da je general Bedford dozvolio masakar nad zarobljenicima, ali masakar se ipak stvarno dogodio.
Nadalje, general Bedford jedini je konjanički časnik koji je svoju konjanički sablju dao izbrusiti na obije strane, nije se želio predati krajem rata nikome, raspustio je svoje ljude i odmah se priključio osvetničkoj tajnoj organizaciji 'Ku Klux Klan'. Nadimci koje je stekao doista su mu priličili ('Vrag u sedlu', 'Čarobnjak u sedlu', Veliki meštar KKK ...).
Athumanunh je gotovo siguran da je Bedford bio pripadnik KKK, ali baš da je bio Veliki meštar nisam siguran, jer njegovo zadnje službeno obraćanje biolo je prožeto željom za zajedništvom svih ljudi SAD, kako crnih, tako i bijelih, na kraju svih rasa... Bilo kako da bilo, general Bedford pokazao se kao briljantan vojnički (konjanički) časnik kojeg su pored svih već pobrojanih osobina krasile još i misterioznost o nekim događajima koje povijest još nije uspjela razjasniti.
subota, 08.04.2017.
Jug protiv Sjevera
Južnjak na strani Sjevera – brigadni general John Buford
Iako je u američkom građanskom ratu bio veći broj Južnjaka koji su ostali vjerni Uniji, jedan od briljantnih konjaničkih časnika bio je brigadni general John Buford, zapovjednik 1. konjaničke divizije 1. korpusa USA armije Potomac.
trenutak kada su Južnjaci taktički iznenadili Sjevernjake kod Chancellorsvillea
Buford je po rođenju bio tipičan Južnjak iz obitelji koja je zagovarala robovlasništvo, rođen u državi Kentucky, ali je glatko odbio poziv guvernera Kentuckya za priključenje vojsci Konfederacije.
General Buford svoju taktičku vojničku briljantnost pokazao je tijekom druge bitke kod Bull Runa kada je sa svojim konjaništvom zaustavio, u gotovo očajničkoj bitci konjaništvo Konfederacije (4. konjanička pukovnija) kojim zapovijeda brigadir Robertson, koje je zaprijetilo desnom boku postrojbi Unije.
Tijekom te bitke general Buford nalazio se na samom čelu svojih konjanika te je pogođen u koljeno. Prostrijeljna rana morala je izazvati snažnu bol, ali to ipak nije zaustavilo generala Buforda u zapovijedanju njegovom postrojbom kod Lewis Forda.
trenutak kada general Buford otkriva namjere generala Leea i njegova povijesna rečenica: 'Ja imam najbolji položaj za bitku, a on me tuče samo s jednom brigadom ...'
Bufordovo zapovijedanje uvijek u prvim redovima svojih konjanika osiguralo mu je visoko poštovanje kod vojnika i časnika Unije, pa su ga nazivali 'Nepokolebljiv'. Kako pak je bio rodom s Juga i vojnici Konfederacije znali su iskazivati simpatije prema njemu pa su ga nazivali 'Uporan' (Old Steadfast).
Bitke koje su se redale, Antietam, Fredericksburg, Chancellorsville ... sve su više pokazivale Bufordovu vojničku snalažljivost, taktičko umijeće i zapovijedanje, a kruna svega bit će bitka kod Gettysburga gdje je general Buford prvi otkrio pokret Konfederacijskog pješaštva, briljantno shvatio namjeru generala Leea, identificirao ključni teren bitke (uzvisine južno od grada) i prisilio konfederacijsko pješaštvo na prerano razvijanje.
Zbog svog stila zapovijedanja u dobi od 37 godina zaradio je ozbiljan reumatizam (stalni boravak u sedlu i stalni pokreti ipak su morali ostaviti traga), te je nakon oboljenja od tifusa i umro. Njegovi konjanici postavili su mu 1865. veliki monumentalni spomenik na mjestu kod Gettysburga gdje je svojim odlukama poremetio namjere generala Leea (time i spasio vojsku Potomac od poraza).
trenutak kada general Reynolds stiže s pješačkim korpusom Unije na položaj generala Buforda. Bufordu je tada laknulo, jer bio je siguran da je stvorio ključne predispozicije za uspješnu obranu USA vojske Potomac
nedjelja, 02.04.2017.
Jug protiv Sjevera
Mosbyevi rendžeri – 43. konjanička bojna CSA
Sve do danas američki vojni povjesničari nisu se dogovorili i složili u koju kategoriju smjestiti pripadnike 43. konjaničke bojne CSA poznatije pod nazivom 'Mosbyevi jahači', 'Mosbyevi ljudi' ili 'Mosbyevi rendžeri'.
Naime, podijele upravo i počinju poradi njihovog naziva, ali sigurno je da glavni zapovjednik CSA vojske, general Robert E. Lee, dobio pismeno dopuštenje o ustrojavanju 43. konjaničke bojne CSA koja je utemeljena 10. lipnja 1863. sukladno Zakonu o ustrojavanju gerilskih rendžera, a koji je donio tadašnji Konfederacijski Kongres.
Međutim, čak ni neki tadašnji CSA generali i zapovjednici nisu se slagali oko uloge i djelovanja te postrojbe – da li su oni regularni vojnici ili su gerilci rendžeri ili pak su možda samo organizirani lopovi i banditi na vojnički način ustrojavanja.
Sjevernjački generali i zapovjednici od početka su ih okarakterizirali kao paravojnike i bandite koji napadaju i pljačkaju, a potom se skrivaju među civilnim simpatizerima Juga. Nadalje, sama taktika i način djelovanja 'Mosbyevih rendžera'bila je nekarakteristična i izvan tadašnjih načela uporabe konjaništva.
Brigadir John S. Mosby izbjegavao je masovnost kao jedno od načela konjaništva, udarao je s manjim skupinama duboko po opskrbnim crtama USA vojske, a i sami pripadnici bili su stariji tinejdžeri (20 do 23 godine), dakle mladići-dječaci koji još nisu opterećeni obiteljskim brigama i željni su dokazivanja.
Bilo kao da bilo ova konjanička bojna nanijela je velike štete i brige USA generalima i na sebe vezala znatnije snage USA konjaništva koje je moralo štititi konvoje opskrbe čak i duboko iza bojnih crta, jer nikada se nije znalo gdje će se pojaviti 'Mosbyevi rendžeri' koji su svoja djelovanja nastavili i nakon službene predaje CSA.
| < | travanj, 2017 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!