Južnjak na strani Sjevera – brigadni general John Buford
Iako je u američkom građanskom ratu bio veći broj Južnjaka koji su ostali vjerni Uniji, jedan od briljantnih konjaničkih časnika bio je brigadni general John Buford, zapovjednik 1. konjaničke divizije 1. korpusa USA armije Potomac.
trenutak kada su Južnjaci taktički iznenadili Sjevernjake kod Chancellorsvillea
Buford je po rođenju bio tipičan Južnjak iz obitelji koja je zagovarala robovlasništvo, rođen u državi Kentucky, ali je glatko odbio poziv guvernera Kentuckya za priključenje vojsci Konfederacije.
General Buford svoju taktičku vojničku briljantnost pokazao je tijekom druge bitke kod Bull Runa kada je sa svojim konjaništvom zaustavio, u gotovo očajničkoj bitci konjaništvo Konfederacije (4. konjanička pukovnija) kojim zapovijeda brigadir Robertson, koje je zaprijetilo desnom boku postrojbi Unije.
Tijekom te bitke general Buford nalazio se na samom čelu svojih konjanika te je pogođen u koljeno. Prostrijeljna rana morala je izazvati snažnu bol, ali to ipak nije zaustavilo generala Buforda u zapovijedanju njegovom postrojbom kod Lewis Forda.
trenutak kada general Buford otkriva namjere generala Leea i njegova povijesna rečenica: 'Ja imam najbolji položaj za bitku, a on me tuče samo s jednom brigadom ...'
Bufordovo zapovijedanje uvijek u prvim redovima svojih konjanika osiguralo mu je visoko poštovanje kod vojnika i časnika Unije, pa su ga nazivali 'Nepokolebljiv'. Kako pak je bio rodom s Juga i vojnici Konfederacije znali su iskazivati simpatije prema njemu pa su ga nazivali 'Uporan' (Old Steadfast).
Bitke koje su se redale, Antietam, Fredericksburg, Chancellorsville ... sve su više pokazivale Bufordovu vojničku snalažljivost, taktičko umijeće i zapovijedanje, a kruna svega bit će bitka kod Gettysburga gdje je general Buford prvi otkrio pokret Konfederacijskog pješaštva, briljantno shvatio namjeru generala Leea, identificirao ključni teren bitke (uzvisine južno od grada) i prisilio konfederacijsko pješaštvo na prerano razvijanje.
Zbog svog stila zapovijedanja u dobi od 37 godina zaradio je ozbiljan reumatizam (stalni boravak u sedlu i stalni pokreti ipak su morali ostaviti traga), te je nakon oboljenja od tifusa i umro. Njegovi konjanici postavili su mu 1865. veliki monumentalni spomenik na mjestu kod Gettysburga gdje je svojim odlukama poremetio namjere generala Leea (time i spasio vojsku Potomac od poraza).
trenutak kada general Reynolds stiže s pješačkim korpusom Unije na položaj generala Buforda. Bufordu je tada laknulo, jer bio je siguran da je stvorio ključne predispozicije za uspješnu obranu USA vojske Potomac
< | travanj, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!