Asasini, ismailiti, Nizari ...
Athumanunh je ovu malu seriju zapisa o katoličkim vojničkim viteškim redovima započeo s hramovnicima (templarima), a završit će je s jednim od najkontroverznijih ismailitskih interpretativnih tradicija u okrilju šijskog islama.
Dakle, sve je počelo nešto prije više tisuću godina ... na prostorima današnje izraelske pustinje gdje je oduvijek vladala nekakva jezovita tišina ... Taj komadić zemlje, na koje su i jedni i drugi polagali pravo, mjestu gdje su rođene i jedna i druga religija, stotinama godina bio je dodirna točka i misteriozno mjesto na kojem su i jedni i drugi željeli dokazati svoju nevinost, a zapravo su postali krivci i heretici i zauvijek oklevetani od silnih hereziologa.
Ako Athumanunh pozove u pomoć etimologiju i semantiku za objašnjenje riječi 'asasin' dobit će uputu koja će ga navoditi na arapski jezik i riječ 'hašašin' koja pak imenuje onoga koji konzumira hašiš. Ipak, asasini sami sebe zapravo nazivaju Nizari.
Kao i obično, kako to uvijek zapravo i biva u povijesti, sliku o Nizarima stvorili su zapravo njihovi neprijatelji, bili oni s islamskim ili kršćanskim prefiksom. Tako mi danas o toj egzotičnoj, ili pak možda ezoteričnoj (mističnoj po Athumanunhu), a na kraju zapravo fanatičnoj grupi, koja je više opijena no trijezna, znamo vrlo malo.
Danas u modernim europskim jezicima riječ 'asasin', u različitim oblicima, gotovo uvijek označava ubojicu, a u nešto blažoj inačici napušenog i divljeg orijentalca koji je slijepi poslušnik i ludi zanesenjak i koji za ideju, isključivo putenog (seksualnog po Athumanunhu) raja hoće i zna oduzeti život drugome, ali i sebi.
Sve 'obilje povijesnih istina' koje nam je dostupno o asasinima i hramovnicima, zapravo se samo isprepliće s mitovima i tajnama, a nekakve očuvane povijesne čvrste i dokumentirane građe nema nigdje ...
No, dobro, Athumanunh će onda samo za kraj zapisati: Možda su ipak, zaglušujuća kakofonija tutnjave oklopljenih konjanika, zveket mačeva i jatagana, bojni pokliči, jauk ranjenih, zvuk trublja i zurli, te zapovijedi izvikane na mnogobrojnim jezicima, doprinijele iščeznuću i jednih i drugih obavijenih tajnom i misterioznošću.
< | rujan, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!