Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/asboinu

Marketing

Katolički viteški vojni redovi - Militaris Ordinis

Asasini, ismailiti, Nizari ...

Athumanunh je ovu malu seriju zapisa o katoličkim vojničkim viteškim redovima započeo s hramovnicima (templarima), a završit će je s jednim od najkontroverznijih ismailitskih interpretativnih tradicija u okrilju šijskog islama.

Dakle, sve je počelo nešto prije više tisuću godina ... na prostorima današnje izraelske pustinje gdje je oduvijek vladala nekakva jezovita tišina ... Taj komadić zemlje, na koje su i jedni i drugi polagali pravo, mjestu gdje su rođene i jedna i druga religija, stotinama godina bio je dodirna točka i misteriozno mjesto na kojem su i jedni i drugi željeli dokazati svoju nevinost, a zapravo su postali krivci i heretici i zauvijek oklevetani od silnih hereziologa.

Ako Athumanunh pozove u pomoć etimologiju i semantiku za objašnjenje riječi 'asasin' dobit će uputu koja će ga navoditi na arapski jezik i riječ 'hašašin' koja pak imenuje onoga koji konzumira hašiš. Ipak, asasini sami sebe zapravo nazivaju Nizari.

Kao i obično, kako to uvijek zapravo i biva u povijesti, sliku o Nizarima stvorili su zapravo njihovi neprijatelji, bili oni s islamskim ili kršćanskim prefiksom. Tako mi danas o toj egzotičnoj, ili pak možda ezoteričnoj (mističnoj po Athumanunhu), a na kraju zapravo fanatičnoj grupi, koja je više opijena no trijezna, znamo vrlo malo.

Danas u modernim europskim jezicima riječ 'asasin', u različitim oblicima, gotovo uvijek označava ubojicu, a u nešto blažoj inačici napušenog i divljeg orijentalca koji je slijepi poslušnik i ludi zanesenjak i koji za ideju, isključivo putenog (seksualnog po Athumanunhu) raja hoće i zna oduzeti život drugome, ali i sebi.

Sve 'obilje povijesnih istina' koje nam je dostupno o asasinima i hramovnicima, zapravo se samo isprepliće s mitovima i tajnama, a nekakve očuvane povijesne čvrste i dokumentirane građe nema nigdje ...

No, dobro, Athumanunh će onda samo za kraj zapisati: Možda su ipak, zaglušujuća kakofonija tutnjave oklopljenih konjanika, zveket mačeva i jatagana, bojni pokliči, jauk ranjenih, zvuk trublja i zurli, te zapovijedi izvikane na mnogobrojnim jezicima, doprinijele iščeznuću i jednih i drugih obavijenih tajnom i misterioznošću.

 photo ATA.jpg

Post je objavljen 04.09.2016. u 17:04 sati.