Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 27.02.2011.

Bitke američkog rata za nezavisnost

Bitka na White Plains (Bijelim ravnicama) - 28. listopada 1776.

Nakon kratkotrajne bitke na uzvisinama Harlem Heights oba zapovjednika, američki general Washington i britanski general Howe, preslažu svoje snage i pripremaju se za nove bitke, a do prve u tom nizu ubrzo će doći na White Plains (Bijelim ravnicama) nadnevka 28. listopada 1776.

Naime, brojčano stanje obiju vojski približno je jednako, pa tako na strani Kontinentalne vojske ima oko 14 000 vojnika, a na strani britanske kolonijalne negdje oko 15 000 vojnika. Međutim, Amerikanci još uvijek muku muče s bojnim ćudoređem, a britanski vojnici izvrsno su obučeni pripremljeni za linijski način ratovanja.

No, bitku zapamćenu u povijesti ratovanja pod nazivom bitka na White Plains, koja se odigrala nadnevka 28. listopada 1776. zapravo su vodile dvije brigade ( britanska brigada sastava 5., 28., 35. i 49. laka pješačka pukovnija (5th, 28th, 35th i 49th Regiments of Foot), 16. laka konjanička pukovnija draguna (16th Light Dragoons) i njemačka pukovnija Hesianaca (Rahl’s Regiment of Hessians).

Na drugoj, američkoj strani, to su odred kontinentalne vojske 'Nova Engleska' (Spencer’s Division New England), kontinentalna pukovnija 'Delaware' (Hazlet’s Delaware Regiment), kontinentalna 1. pukovnija 'New York' (McDougall’s 1st New York), kontinentalna 3. pukovnija 'New York' (Ritzema’s 3rd New York), kontinentalna pukovnija 'Maryland' (Smallwood’s Maryland Regiment), kontinentalna pukovnija 'Connecticut' (Webb’s Connecticut Regiment) i dva odreda milicije (Brook’s New York militia i Graham’s Massachusetts militia).

Dakle, u otvoren bitku upustit će se tek 4000 vojnika jedne i druge strane dok će ostatak od nekih 20 000 vojnika biti u stalnim manevrima, ili utvrđeni u utvrdama.

Nakon bitke na uzvisinama Harlem Heights 'kontinentalci' se čvrsto tabore i utvrđuju na sjevernoj strani otoka Manhattan s osloncem na utvrdu fort Washington, a britanski zapovjednik general Howe pokušava manevrom obilaska brodovima prebaciti oko 4000 vojnika kroz Hell's Gate i desantirati ih na Throg's Neck.


'hessianci' u napadu

Namjera generala Howea generalu Washingtonu odmah je postala jasna: protivnik ga želi okružiti na Manattanu i uništiti mu glavninu vojske. General Washington ostavlja u utvrdi fort Washington 2800 vojnika pod zapovjedništvom pukovnika Roberta Magawa, a preko rijeke Hudson šalje general-bojnika Nathanael Greenea s 3.500 vojnika u utvrdu fort Lee.

Ostatak vojske, glavnina 'kontinentalaca' (oko 8000 vojnika) pod zapovijedanjem generala Washingtona kreće u hodnju preko mosta Kings Bridge i dalje u smjeru prema White Plains.

Kod Throg's Necka britanski vojnici su zapeli, jer im je manji odred 'kontinentalaca' porušio most koji je vodio van grada, a i teren oko grada Throg's Neck je bio močvaran i neprohodan. General Howe tu je izgubio čak tjedan dana dok nije vojsku prebacio na obale Pell's Pointa odakle će krenuti prema White Plainsu.

Nadnevka 22. listopada 1776. general Washington stigao je sa svojim postrojbama na White Plains i posložio svoju vojsku na slijedeći način: osloncem na okolne uzvisine u dužini od oko 6 km američki vojnici izradili su utvrde. Desnim krilom zapovijedao je general William Heth, središtem general Washington osobno, a lijevim krilom general Israel Putnam.


shema manevra obiju strana prije bitke na White Plains

General Howe pak se uopće nije žurio, kao da je želio da se protivnik što bolje posloži za predstojeću bitku, pa je 22. listopada bio te kod New Rochelle. General Washington pak je iz meni neobjašnjivih i nerazumljivih razloga previdio dominantnu poziciju uzvisine Chatterson's Hill koja je nadvisivala cijeli kraj za oko 180 m i nalazila se na drugoj obali rijeke Bronx River.

Vrh uzvisine Chatterson's Hill bio je blago zaobljen, a obronci šumoviti i strmi, polja obrađena i ograđena kamenim zidovima. Bilo je to gotovo idealno mjesto za obranu i sam pogled na te uzvisine zorno je poručivao: tko drži uzvisinu Chatterson's Hill nadzire cijeli kraj White Plainsa.

U jutarnjim satima nadnevka 22. listopada 1776. Britanci su izbili pred White Plains i ušli u Scarsdale, a general Howe, nakon izvješća njegovih izvidnika, zaključio je da je njegov protivnik general Washington rasporedio i posložio svoju vojsku u složaj koji nalikuje velikom plitkom polumjesecu ispred sela i zaključio da uzvisine Chatterson's Hilla uopće nisu branjene.


shematski prikaz bitke na White Plains

General Howe podijelio je svoju vojsku na dva dijela. Generalu Henry Clintonu zapovjedio je da uspostavi bojni kontakt s postrojbama 'kontinentalaca', a njemačkom generalu Wilhelm von Heisteru zapovjedio je da s Hessiancima pregazi rijeku Bronx River, zauzme mostobran, a potm krene u napad i zauzme uzvisine Chatterson's Hilla.

Pokušaj američkih vojnika iz sastava odreda 'Nova Engleska' da zaustave njemačke vojnike u prijelazu rijeke Bronx propao je jer opet su milicijske postrojbe zahvaćene panikom napustile svoje položaje, ali 'regulari' kontinentalaca pružili su jači otpor i povukli se organizirano na uzvisine Chatterson's Hilla. Tek sada general Washington uočio je značaj uzvisina Chatterson's Hilla, pa je na njih poslao još 1600 vojnika iz sastava kontinentalnih pukovnija 'Delaware' i 'Maryland'.Tog trenutka uzvisine Chatterson's Hilla branilo je oko 2500 američkih vojnika.

No, tada je britansko topništvo baražnom paljbom zasulo američke vojnike, a Hessianci su krenuli u napad bočnim manevrom prema američkim vojnicima na desnom boku obrane Chatterson's Hilla. Istodobno Britanci su krenuli i u frontalni napad prema američkim pozicijama ispred White Plainsa.

Bitka je potrajala samo nekoliko minuta, a tada su opet milicije iz sastava New York i Massachusetts popustile, odnosno napustile svoje položaje, a to pak je ostavilo nebranjeni bok 'regularima' iz pukovnije 'Delaware' koji su se bili prisiljeni povlačiti uz teške odstupne bitke, jer su im njemački vojnici stalno 'puhali' za vrat.

Odstupanjem 'regulara' koji su i jedini pružali otpor uzvisine Chatterson's Hilla pale su u ruke Britancima, pa iako su američki vojnici odbili frontalni napad Britanaca ispred naselja White Plainsa, te prisilili Britance na odstupanje, morali s se i oni izvlačiti natrag prema Castle Hillu. Tada pak opet general Howe opetuje svoje čudne odluke i ne kreće u progon, već okreće svoju vojsku dolje, natrag prema fort Washingtonu.

Time je bitka na White Plains završila. Obije strane su imale podjednake gubitke (oko 300-tinjak mrtvih, ranjenih i zarobljenih). Amerikanci su pretrpjeli vojnički poraz, ali su uspjeli spasiti glavninu vojske koja se uredno povukla. Britanci su vojnički pobijedili, ali su propustili uništiti glavninu 'Kontinentalaca', te su se okrenuli prema fort Washingtonu na Manhattanu.

Dakle, branitelji fort Washingtona time su prepušteni vlastitoj sudbini, a glavnina Kontinentalne vojske nakon prezimljavanja krenut će preko rijeke Delaware i napokon bilježiti prve velike pobjede.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!