Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 06.09.2008.

Vojni stožeri kroz povijest

Stožeri princa Morisa Nassaua i kralja Gustava Adolfa

Kako se 16. stoljeće bližilo svom kraju, a topništvo postajalo sve masovnije i učinkovitije, bitke i ratovi se sve više i pozornije planiraju. Hrabrost koja je krasila feudalca, koji je na sebe natovario oklop i tako se učinio skroz glomaznim i nepokretnim, više nije presudna u bitki. Naime, profesionalni vojnik toga doba sve više oslanja se na taktičke tehnike i procedure. Upravo uporaba topništva i traži dobro izučene i obučene časnike, ti časnici nužno moraju sjesti prije bitke i moraju planirati uporabu postrojbi tijekom bitke, a sve to pak onda zapovjednika čini sve više ovisnijim u potrebama za stožerom u kojem se nalaze stožerni časnici koji se brinu o potrebama prehrane, streljiva, oružja, te informacijama i podacima o protivniku. Dakle, potpuno je i prirodno očekivati, ako imamo napredak u vojnoj tehnici, da nužno dolazi i do napretka u ustrojima i organizaciji stožera. Dolaskom na nizozemsko prijestolje 1584. Moritza princa Oranskog, sina Willema von Oranje-Nassau, (Moritz Prinz von Oranien, Graf von Nassau, niz. Maurits, prins van Oranje, graaf van Nassau), počinje i novo doba u vojnoj povijesti. Glavni Moritzov doprinos vojnoj vještini i znanosti ogleda se u njegovoj dobroj procjeni i zapažanju da je za vojnu organizaciju izuzetno bitna elastičnost, te njegovo osobno zalaganje da časnici moraju biti pravi profesionalci i pravi 'maheri' u zapovijedanju s postrojbama. Još kao mladić Moritz je doslovno 'gutao' vojna dijela rimskih vojnih pisaca, te mu je ubrzo postalo jasno da svi oni ističu elastičnost koja se može i mora uvijek primijeniti u vojnoj organizaciji. Taj Moritzov novi sustav taktičke elastičnosti tražio je veći stupanj obuke i uvježbavanje postrojbi i novu primjenu organizacije dubokih taktičkih bojnih složaja, a sve po uzoru na Rimljane. To novo što je donio Moritz bilo je kod Rimljana na snazi čak 1500 godina prije. No, Moritz usavršava svoje topništvo i pridaje veću pozornost opskrbi i prijevozu, a sve će se to lijepo ogledati tijekom teškog poraza Španjolaca kod Nieuporta 1600. godine. Što se tiče stožera, Moritz nije uvodio ništa novo već je prihvatio sustav, ustroj i organizaciju stožera Landsknechta. Iako je Moritz dao veliki utjecaj na buduće vojne vještine, taj utjecaj nije bio konačan i presudan. Ubrzo kormilo i snažni zamah za naprijed, glede vojnih vještina i znanosti, preuzima i čini švedski kralj Gustav Adolf. Kako je utjecaj Landsknechta bio presudan za Moritza, tako je sada i utjecaj Moritza presudan za Gustava Adolfa. Naime, švedski časnici obučavani su upravo u vojnim učilištima koja je ustrojio Moritz. Iako je sama temeljna organizacija ustroja stožera Gustava Adolfa gotovo identična onoj Landsknechta, nešto je ipak novo. Zapovjedništvo (stožer) švedske pukovnije sada čine jedan brigadir, jedan pukovnik, jedan bojnik, kvartirmajstor, dva svećenika (kapelana), dva tužitelja (pravnika), četiri liječnika, četiri načelnika vojne policije, jedan pomoćnik načelnika vojne policije i više administratora. Glede opskrbe, ali i logistike u cjelini, snažan je doprinos Gustava Adolfa, jer on prvi započinje s ešaloniranjem opskrbe što čine još uvijek i današnje moderne vojske. Nadalje, Gustav Adolf udario je temelje vojnom zakonodavstvu, odnosno, prvi je ustrojio vojne sudove (tijekom opsade Rige 1621.) koji su se bavili pitanjima povrede vojne stege, te jasno razdvaja vojnu policiju od suda. Sada više načelnik vojne policije ne može donijeti presudu o izvršenju smrtne kazne nad počiniteljem teške povrede vojne stege bez presude vojnoga suda u kojem sjede drugonadređeni zapovjednik, pravnik i prvonadređeni zapovjednik postrojbe iz koje je počinitelj povrede vojne stege. Gustav Adolf konačno je i dokinuo pomalo glupe dvoboje časnika koji su se poradi nečega porječkali, ili se u nečemu nisu mogli složiti. Kako je Gustav Adolf dokinuo dvoboje izuzetno je domišljat način, a radi se o slijedećem. Dva ključna časnika Gustava Adolfa teško su se zavadila neposredno pred predstojeću bitku i dogovorila se da će razmirice i nesuglasice riješiti dvobojem. Kako su oba bili izuzetno potrebiti tijekom bitke, a jedan će biti sigurno mrtav, a drugi možda povrijeđen, Gustav Adolf pojavio se na dvoboju i svojim časnicima ovako kazao: 'Dobro gospodo, možete početi s dvobojem, ali završit ćete ga kada jedan od vas dvojice bude mrtav, a drugog ću ja dati uhititi i odmah pogubiti, jer je prekršio zapovijed o zabrani dvoboja.' Na trenutak oba su časnika ostala zbunjena i iznenađena ovakvom reakcijom kralja, pa su na kraju odustali od dvoboja. Isto tako, Gustav Adolf uveo je svećenike (kapelane) u svoj stožer i tražio od njih da organiziraju jutarnje i večernje mise za vojnike i posebne službe prije svake bitke. Isto je tražio i od liječnika kojima je zapovjedio da se brinu o zdravlju vojnika i kada nema bitaka (ranjenih). Svi ovi časnici stožera (pravnici, kapelani i liječnici) predstavljaju prvu klici specijalnih časnika u stožerima, što je opet nešto novo za to doba, a zadržalo se i u današnjim stožerima modernih vojski.

<	rujan, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!