Stožeri princa Morisa Nassaua i kralja Gustava Adolfa
Kako se 16. stoljeće bližilo svom kraju, a topništvo postajalo sve masovnije i učinkovitije, bitke i ratovi se sve više i pozornije planiraju. Hrabrost koja je krasila feudalca, koji je na sebe natovario oklop i tako se učinio skroz glomaznim i nepokretnim, više nije presudna u bitki. Naime, profesionalni vojnik toga doba sve više oslanja se na taktičke tehnike i procedure. Upravo uporaba topništva i traži dobro izučene i obučene časnike, ti časnici nužno moraju sjesti prije bitke i moraju planirati uporabu postrojbi tijekom bitke, a sve to pak onda zapovjednika čini sve više ovisnijim u potrebama za stožerom u kojem se nalaze stožerni časnici koji se brinu o potrebama prehrane, streljiva, oružja, te informacijama i podacima o protivniku. Dakle, potpuno je i prirodno očekivati, ako imamo napredak u vojnoj tehnici, da nužno dolazi i do napretka u ustrojima i organizaciji stožera. Dolaskom na nizozemsko prijestolje 1584. Moritza princa Oranskog, sina Willema von Oranje-Nassau, (Moritz Prinz von Oranien, Graf von Nassau, niz. Maurits, prins van Oranje, graaf van Nassau), počinje i novo doba u vojnoj povijesti. Glavni Moritzov doprinos vojnoj vještini i znanosti ogleda se u njegovoj dobroj procjeni i zapažanju da je za vojnu organizaciju izuzetno bitna elastičnost, te njegovo osobno zalaganje da časnici moraju biti pravi profesionalci i pravi 'maheri' u zapovijedanju s postrojbama. Još kao mladić Moritz je doslovno 'gutao' vojna dijela rimskih vojnih pisaca, te mu je ubrzo postalo jasno da svi oni ističu elastičnost koja se može i mora uvijek primijeniti u vojnoj organizaciji. Taj Moritzov novi sustav taktičke elastičnosti tražio je veći stupanj obuke i uvježbavanje postrojbi i novu primjenu organizacije dubokih taktičkih bojnih složaja, a sve po uzoru na Rimljane. To novo što je donio Moritz bilo je kod Rimljana na snazi čak 1500 godina prije. No, Moritz usavršava svoje topništvo i pridaje veću pozornost opskrbi i prijevozu, a sve će se to lijepo ogledati tijekom teškog poraza Španjolaca kod Nieuporta 1600. godine. Što se tiče stožera, Moritz nije uvodio ništa novo već je prihvatio sustav, ustroj i organizaciju stožera Landsknechta. Iako je Moritz dao veliki utjecaj na buduće vojne vještine, taj utjecaj nije bio konačan i presudan. Ubrzo kormilo i snažni zamah za naprijed, glede vojnih vještina i znanosti, preuzima i čini švedski kralj Gustav Adolf. Kako je utjecaj Landsknechta bio presudan za Moritza, tako je sada i utjecaj Moritza presudan za Gustava Adolfa. Naime, švedski časnici obučavani su upravo u vojnim učilištima koja je ustrojio Moritz. Iako je sama temeljna organizacija ustroja stožera Gustava Adolfa gotovo identična onoj Landsknechta, nešto je ipak novo. Zapovjedništvo (stožer) švedske pukovnije sada čine jedan brigadir, jedan pukovnik, jedan bojnik, kvartirmajstor, dva svećenika (kapelana), dva tužitelja (pravnika), četiri liječnika, četiri načelnika vojne policije, jedan pomoćnik načelnika vojne policije i više administratora. Glede opskrbe, ali i logistike u cjelini, snažan je doprinos Gustava Adolfa, jer on prvi započinje s ešaloniranjem opskrbe što čine još uvijek i današnje moderne vojske. Nadalje, Gustav Adolf udario je temelje vojnom zakonodavstvu, odnosno, prvi je ustrojio vojne sudove (tijekom opsade Rige 1621.) koji su se bavili pitanjima povrede vojne stege, te jasno razdvaja vojnu policiju od suda. Sada više načelnik vojne policije ne može donijeti presudu o izvršenju smrtne kazne nad počiniteljem teške povrede vojne stege bez presude vojnoga suda u kojem sjede drugonadređeni zapovjednik, pravnik i prvonadređeni zapovjednik postrojbe iz koje je počinitelj povrede vojne stege. Gustav Adolf konačno je i dokinuo pomalo glupe dvoboje časnika koji su se poradi nečega porječkali, ili se u nečemu nisu mogli složiti. Kako je Gustav Adolf dokinuo dvoboje izuzetno je domišljat način, a radi se o slijedećem. Dva ključna časnika Gustava Adolfa teško su se zavadila neposredno pred predstojeću bitku i dogovorila se da će razmirice i nesuglasice riješiti dvobojem. Kako su oba bili izuzetno potrebiti tijekom bitke, a jedan će biti sigurno mrtav, a drugi možda povrijeđen, Gustav Adolf pojavio se na dvoboju i svojim časnicima ovako kazao: 'Dobro gospodo, možete početi s dvobojem, ali završit ćete ga kada jedan od vas dvojice bude mrtav, a drugog ću ja dati uhititi i odmah pogubiti, jer je prekršio zapovijed o zabrani dvoboja.' Na trenutak oba su časnika ostala zbunjena i iznenađena ovakvom reakcijom kralja, pa su na kraju odustali od dvoboja. Isto tako, Gustav Adolf uveo je svećenike (kapelane) u svoj stožer i tražio od njih da organiziraju jutarnje i večernje mise za vojnike i posebne službe prije svake bitke. Isto je tražio i od liječnika kojima je zapovjedio da se brinu o zdravlju vojnika i kada nema bitaka (ranjenih). Svi ovi časnici stožera (pravnici, kapelani i liječnici) predstavljaju prvu klici specijalnih časnika u stožerima, što je opet nešto novo za to doba, a zadržalo se i u današnjim stožerima modernih vojski.
Post je objavljen 06.09.2008. u 22:20 sati.