'Majstor kovač' Filip i 'plemenita kovina' Aleksandar
Pomalo neobičan naslov ovoga posta izabrao sam poradi toga što se lako može objasniti u jednoj rečenici sav doprinos velikog oca i još većega sina svjetskom razvoju ratne vještine. Dakle, Filip II. Makedonski učvrstio je moć makedonskog prijestolja, proširio kraljevstvo na susjedne grčke države i načinio planove za ekspanziju preko perzijskih granica na daleki Istok. Svih tih tridesetak godina u kojima je Filip izgrađivao ratni stroj, on je stalno pokazivao osobine vojnog genija koji će ostaviti trag na cijelu vojnu znanost tijekom slijedećih stoljeća. Bio je Filip velemajstor vojne opskrbe i organizacije, pozoran do krajnjih granica, maštovit i progresivan. Filipov život tipičan je primjer osobitog načina rada u kojem su vojna znanost i tehnika potpuno podređeni pronalazačkom geniju čovjeka. Filip nije srljao i nije ni u snovima podcjenjivao protivnika. Filip je bio svjestan svoje nadmoći u brojčanosti svojih ratnika u odnosu na grčke, ali zabrinjavala ga je čvrstina grčke falange, mač i kratko koplje grčkog ratnika koje je izuzetno opasno u bliskoj borbi. Grozničavo je Filip tražio rješenje tih triju problema i napokon ga je pronašao. Rješenje je bila 'sarisa' – izuzetno dugačko koplje koje opasno strši daleko ispred borbenog složaja makedonskih pješaka. Nesavladivi grčki pješaci u bliskoj borbi, sada nikako ne mogu svojim kratkim oružjem uopće doprijeti do makedonskih pješaka. Produženo koplje makedonskog pješaštva, odnosno nekoliko desetaka centimetara željeza, koje se našlo ispred iznenađenih grčkih ratnika, bili su nesavladiv problem za Grke i oni trpe poraz za porazom. Kao 'majstor' organizacije Filip je stvorio stožerni sustav koji će kasnije omogućiti pobjede u zamršenim ratovima koje će voditi njegov sin Aleksandar. Bacačke naprave, taktika opsadne borbe i fortifikacija usavršavane su i dalje, pa je razvijena izuzetno efikasna inženjerijska organizacija koja će uskoro iznjedriti još nešto što postat će pravi 'bum'. Bio je to prvi ponton koji je omogućio pješacima da prijeđu rijeku tamo gdje ih je protivnik najmanje očekivao, no, o tomu malo kasnije. Filip je još nešto razvio, a bila je to vojna bolnica s vojnim ranarnicima i liječnicima koji prate pokrete vojske i stalno su spremni vidati i liječiti. Nadalje, Filip ima i nešto što bi danas moglo biti u rangu vojne policije, a to su posebni časnici koji nadziru red i stegu u taborima. Dok borbeni časnici planiraju, njihovi vojnici su ponekad besposleni i malo se previše opuste, a kako nema 'mačke miševi kolo vode'. No, sada su tu sveprisutni časnici koje prate vojnici veterani spremni u svakom trenutku razriješiti bilo kakovu kavgu koju bi zametnuli neiskusni novaci međusobno. Čitajući ustroj i organizaciju stožera Filipa, iznenadio sam se koliko je već prije 2000 godina bilo sličnosti tadašnjih stožera s ovim današnjim, naravno radi se o stožernim sustavima. Nažalost, kako to uvijek biva u povijesti, ratnicima su uvijek najveća opasnost neratnici, ljigavci i kukavice, pa je tako i Filip postao žrtva zavjere tih ljigavaca, te je ubijen 336. p. K. No, Filip je uveliko nadmašio i premašio sve svoje prethodnike u povijesnim postignućima glede ratne vještine i ovjenčao se slavom pravoga ratnika i vojnog genija. Sreća je i to što ga je naslijedio njegov sin Aleksandar koji će ubrzo nadmašiti svoga oca. Upravo to, kada sin nadmaši oca, kada šegrt nadmaši majstora, trenutak je u povijesti kada sve ide vrtoglavom brzinom naprijed, pa tako i razvoj stožera kreće 'koracima od nekoliko milja' naprijed.
< | kolovoz, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!