Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 13.06.2008.

Athumanunhova promišljanja

Saveznički problemi zračno-desantnih i padobranskih postrojbi tijekom 2. Svjetskog rata

Dakle, temeljni problem Saveznika (kod Arnhema) je nedostatan broj zrakoplova za istodobno prebacivanje cjelokupne 1. zračno-desantne divizije u vremenu manjem od dva dana. Tako su njemačke postrojbe lako otkrile protivnika i napale ga već prvoga dana kada on ima samo polovicu svojih snaga. Nadalje, operacija kod Arnhema imala je previše dalekosežan cilj, jer već tada pokazalo se da su operacije padobranaca s takvim ciljevima jako osjetljive, kritične i krajnje neizvjesne. Sukladno planu saveznički padobranci trebali su samo tri dana držati, samo tri ključna mosta dok ne stignu savezničke kopnene postrojbe. Na kraju padobranci su se grozničavo i žilavo držali više od sedam dana, bez da ih se uopće pokušalo izvući, a već nakon trećeg dana svima je bilo sasvim zorno da operacija nije uspjela. Zauvijek će ostati zapisano u povijesti bitaka to traljavo planiranje, nikakve veze, kronični nedostatak prijevoznih zrakoplova i potpuna inertnost savezničkih obavještajaca. No, isto tako povijest bitaka zauvijek će zapamtiti nevjerojatnu hrabrost i upornost 'crvenih đavola' koji su se u toj uzaludnoj borbi zauvijek ovjenčali slavom i epskim heroizmom. Naime, padobranci (crveni đavoli) devet su dana stojički trpjeli gubitke i vatru protivnika, hrabro i uporno podnosili žeđ, glad i svu neizvjesnost situacije u koju su tako besmisleno bačeni. Vojni liječnici spustili su se zajedno s padobrancima i zajedno s njima hrabro podnosili rane, smrt i zarobljavanje, a nizozemskom civilnom stanovništvu 'kapa dolje' i svaka čast, jer doista, ti obični ljudi i civili činili su nemoguće stvari i uporno donosili padobrancima hranu, vodu i pružili im ljudsku utjehu u trenucima umiranja. Zato će Athumanunh u svojim promišljanjima i koračanjima o hrabrosti padobranaca kod Arnhema ovako zapisati: - iako su bili pravi vojnici i izuzetno kvalitetni borci, ipak su od njih njihovi nadređeni tražili malo previše. Izgleda da su kasnije saveznički planeri i zapovjednici ipak naučili lekciju, pa su tako tijekom proljeća 1945. opet uporabljene dvije divizije padobranaca (6. britanska i 17. američka) tijekom prijelaza rijeka Rajne i Vazela, točnije nadnevka 24. ožujka 1945., ali sada na mnogo oprezniji način. Tek kada su savezničke postrojbe prešle rijeke spuštene su padobranske divizije, ali opet samo na udaljenost izvan dometa savezničkih topničkih postrojbi. Bila je to udaljenost na kojoj je saveznička kopnena vojska mogla pomoći padobrancima prije nego bi se prikupile njemačke oklopne postrojbe. Tako je operacija kod Vazela za 24 sata uspjela, jer padobranci su ključne objekte uspjeli zadržati do dolaska svojih kopnenih postrojbi. No, opet, po Athumanunhu, operacija kod Vazela, iako je bila uz uporabu većih snaga, postigla je vrlo skroman taktički cilj. Njemačke snage mogle su pružiti samo slabi otpor u zraku, a udaljenost od padobranaca do kopnenih postrojbi bila je malena i mogla se premostiti za svega nekoliko desetaka sati. Takve opće taktičke okolnosti bile su i u skoro svim zračno-desantnim operacijama tijekom borbi i bitaka na Pacifiku, a o njima Athumanunh će napisati drugi put.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!