Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 08.06.2008.

Athumanunhova promišljanja

Zračno-desantne i padobranske postrojbe u 2. Svjetskom ratu – nastavak

Strateška pozadina za saveznički zračno-desantni napad kod Arnhema u rujnu 1944. bila je opet potpuno drugačija. Tada su zračno-desantne postrojbe igrale važnu ulogu u savezničkim ratnim planovima, jer se težilo rat okončati što je prije moguće. Kolovoza 1944. njemačke Armije se povlače na istok prema Flandriji i preko Francuske prema utvrđenoj Sigfridovoj crti i to većom brzinom od one kojom su nastupale tijekom 1940. godine. Sada Saveznici imaju velikih problema s brzinom nastupanja svojih postrojbi koje proganjaju njemačke postrojbe i žele s njima stalno držati bojni kontakt. Savezničke oklopne postrojbe jure prema rijekama Meza i Rajna, ali logističke postrojbe ne stignu ih pratiti s opskrbom goriva, maziva, streljiva i drugih doknadnih materijala koji se još uvijek nalaze na mostobranima osvojenim u Normandiji. Tako se savezničke postrojbe, koje su isprednjačile, sve slabije i jednostavno pretvaraju se u male i umorne tenkovske ophodnje. To je izuzetno značajna faza rata, a samo jedan riskantan poduhvat brzog prijelaza rijeke Rajne mogao bi Saveznicima donijeti izuzetne uspjehe. General Montgomeri ima Plan za forsiranje rijeke Rajne s namjerom da zauzme i provali, uz potporu zračno-desantnih postrojbi, sa svojom Sjevernom skupinom Armija u Ruhr i produži preko njemačke sjeverne ravnice prema Berlinu. No, za to mu treba izuzetno punio prijevoznih sredstava i stalna opskrba postrojbi, a to pak bi dovelo američke Armije u nepokretnost i neaktivnost zapadno od rijeke Rajne. Dakako, Ajzenhauer nikako nije za ovaj Plan, jer planovi Saveznika za taj period sastavljeni su 10. rujna u Briselu. Sukladno tom Planu zračno-desantne postrojbe trebale su biti uporabljene za zauzimanje mostobrana preko rijeke Meze, Vale i Rajne, a potom bi Montgomeri sa svojim Armijama trebao preko Anversa zauzeti otok Valhern i očistiti obale rijeke Šelde od njemačkih postrojbi. Na kraju, po Athumanunhovom promišljanju, pokazalo se da je čak i ovaj manje ambiciozan Ajzenhauverov plan bio prevelik i pretežak za Saveznike. Naime, planiranje u 1. zračno-desantnoj armiji, u stožeru zračno-desantnih postrojbi, bilo je traljavo. Časnici generala Breretona žurno su prikupljeni u stožeru, blizu hipodroma Askot u južnoj Engleskoj i počeo je stožerni trenaž i rad. Planirano je da se spuste padobranske i jedriličarske postrojbe preko rijeka Some i Sene i dok su oni planirali kopnene postrojbe već su zauzele ta područja. Onda pak je Ajzenhauer prihvatio dio Montgomerijevog plana, onaj dio gdje će zračno-desantne postrojbe pomoći u zauzimanju mostobrana preko rijeka Meze, Vale i Rajne, a već je bilo premalo vremena da se provedu zapovjedna izviđanja padobranskih časnika. Ako Athumanunh sada na trenutak usporedi planiranje Nijemaca za zračni desant na Kretu koje je trajalo čak šest mjeseci, a Savezničko planiranje za zračni desant preko Meze, Vale i Rajne samo tri tjedana, pa ako je onaj prvi njemački doživio katastrofu, što li se samo moglo očekivati od ovog drugog savezničkog?! Tri zračno-desantne divizije (dvije američke i jedna britanska uz naknadnu potporu brigade Poljaka) trebale su se spustiti sredinom rujna uzduž koridora koji se proteže kroz Nizozemsku od Eindhovena do Arnhema. Nadnevka 17. rujna poletjelo je 750 prijevoznih zrakoplova i zračnih jedrilica koje su nosile savezničke zračno-desantne postrojbe. U prvim trenucima one su postigle početne uspjehe, a posade zrakoplova svoju su zadaću ispunile besprijekorno. Njemačka PZO i zrakoplovi oštetili su jedva 2 posto savezničkih prijevoznih zrakoplova i zračnih jedrilica. Najbliže savezničkim nastupajućim kopnenim postrojbama spustila se jedna američka zračno-desantna divizija i ona se vrlo brzo spojila s britanskim kopnenim postrojbama. No, Athumanunh je tu sada malo sumnjičav – zar je baš bilo potrebito na tako malo odstojanje od kopnenih snaga baciti cijelu diviziju? Athumanunh vjeruje da je tu zadaću mogla uspješno odraditi samo jedna zračno-desantna bojna, a ostale snage trebalo je bacati mnogo dalje (bliže Njemačkoj, možda kod Najmegena ili Arnhema), gdje će na kraju i početi problemi. Druga američka zračno-desantna divizija uspjela je stvoriti snažna uporišta kod Najmegena, ali je ključni objekt (most preko rijeke Vale) ostao u rukama njemačkih postrojbi. Za sve to krivo je izuzetno traljavo planiranje i obavještajna priprema i na kraju ono čega se Athumanunh uvijek tako opravdano boji – podcjenjivanje protivnika (opet su podcijenjene njemačke oklopne postrojbe). Na svu strahotu saveznički padobranci pali su na njemačke tenkove (kao da nosoroga gađate kamenčićima). Naime, u području spuštanja padobranaca bili su položaji čak dviju njemačkih oklopnih divizija, ovo se nikako nije smjelo dogoditi i ovo su saveznički obavještajci trebali znati. Na kraju onda se i samo meteovrijeme urotilo protiv jadnih savezničkih padobranaca (brigada Poljaka nikako nije mogla poletjeti i pružiti potporu u izvlačenju). Opet i što se vremena tiče, Athumanunh zna da je u tom dijelu Europe, u to doba godine, teško pronaći tri uzastopna dana lijepog vremena, a tada vide i PZO topovi i protivnički zrakoplovi, to su opet trebali znati saveznički planeri. Po Athumanunhu ti hrabri saveznički padobranci sve bi nekako i prebrodili, improvizirali, ali oni su bili potpuno bez veze sa svojim nadređenim zapovjedništvom u Engleskoj. Upravo veza je i najveći problem padobrancima, jer kako u raštrkanosti spuštanja časnici veze mogu pronaći svoje vojnike s bitnim i temeljnim sustavima veze? Opet primjer s Krete, veza je problem bila i njemačkim padobrancima, a isti problem imali su i sovjetski padobranci koji su jačine bojne spušteni u Donetsku i na Krimu 1943. i 1944. Dobro, Athumanunh će prekinuti kako bi se pripremio za praćenje utakmice koja je u ovom trenutku ipak važnija, a o problemima kod Arnhema napisat će drugi put.

<	lipanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!