Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 20.04.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Sovjetska 120. pješačka pukovnija forsira Dnjepar u području Radulja – listopad 1943.

Odluka zapovjednika 120. pješačke pukovnije i priprave za forsiranje

Zapovjednik 120. pješačke pukovnije brigadir J. A. Bahmetjev, nakon proučavanja zadaće pukovnije i procjene vlastitih snaga pukovnije za forsiranje rijeke, na zapovjednom izviđanju sa svojim podređenim zapovjednicima bojni i zapovjednicima postrojbi ojačanja pukovnije odlučio je forsiranje izvršiti u valovima. Tako je u prvom valu s 25 ribarskih čamaca forsiranje trebala prva započeti 2. pješačka bojna ojačana satnijom PT pušaka, izvidničkim vodom i jednim topom 45 mm. Zadaća 2. pješačke bojne bila je uništiti njemačko bojno osiguranje u području kote 106, a potom zauzeti kotu 112, te se na njoj utvrditi i tako osigurati prijelaz ostalim postrojbama prijelaz preko rijeke. Zadaća 1. pješačke bojne pak je bila prebacivanje preko rijeke u drugom valu, odmah nakon prebacivanje 2. pješačke bojne i to tako da se na protivničkoj obali posloži za desnim krilom 2. pješačke bojne, a potom da u sudjelovanju zauzmu bezimenu kotu u području zapadno od Jelika. Zajedno s 1. pješačkom bojnom prebacivanje su trebali započeti i ostale topničke postrojbe bojni i pukovnije. Nakon toga u trećem valu prebacivanje je trebala početi 3. pješačka bojna ina protivničkoj obali uz sudjelovanje s 1. pješačkom bojnom zauzeti selo Bivalki, tu se utvrdi i bude u spremnosti za odbijanje eventualnih njemačkih protunapada iz smjera jugoistoka. Kako bi se protivničkim motriteljima odvratila pozornost od stvarnih mjesta prijelaza postrojbi, 1. vod iz sastava 3. pješačke bojne s četiri čamca trebao je izvoditi demonstrativno (lažno) prebacivanje preko rijeke u području gdje su već ranije postrojbe 55. pješačke divizije pokušale prebacivanje preko rijeke. Lažno prebacivanje trebalo je početi 20 minuta prije stvarnog prebacivanja. Zaštitu prebacivanja postrojbi 2. pješačke bojne i njezino prikrivanje trebalo je izvesti topništvo plasiranjem dimne zavjese tijekom vatrene priprave napada. Oružja za direktno gađanje protivničke obale bila su 3 strojnice i 2 topa 45 mm postavljeni na 'Velikom otoku', a još 3 teške strojnice bile su postavljene zapadno od sela Lopatni u spremnosti za bočnu paljbu po njemačkim postrojbama. Zapovjednik pukovnije zapovjedio je zapovjedniku 2. pješačke bojne da njegovi vojnici otvaraju strojo-puščanu paljbu po protivničkoj obali još dok su u čamcima. Za batiranje njemačkih snaga određeno je PAG (pukovnijsko) topništvo ustrojeno od 1. i 2. divizijuna 118. topničke pukovnije koji su u svom naoružanju imali 12 topova 76 mm i 6 haubica 122 mm. Osim toga 120. pješačkoj pukovniji na raspolaganje je stavljena još i korpusna haubička brigada i armijska gardijska minobacačka pukovnija M – 8. Po Athumanunhovom izračunu to bi sada bilo ukupno 67 raznih topničkih 'cijevi' na kilometar bojišnice, a to je doista impozantno. Topnička priprava forsiranja trebala je trajati 40 minuta, a počela je plotunom gardijskih minobacača M – 8 po selu Ščici, potom plotun na kotu 112, a zatim i na bezimenu kotu u području Jelika. Nakon tih plotuna uslijedila je istodobna paklena paljba cijelog divizijskog topništva u trajanju od 5 minuta po prvoj crti njemačkih rovova. Nakon toga paljba je slijedila po otkrivenim VT protivnika. Topništvo PAG i BAG djelovalo je po VT u područjima kota 106 i 112. Neposredno pred početak samog forsiranja u niskom brišućem letu njemačke položaje u područjima sela Senska i Bivalki nadletjelo je i strahovito bombardiralo sovjetsko jurišno bombardersko zrakoplovstvo. Sve priprave za prijelaz 2. pješačke bojne završene su do 14. listopada. Od naoružanja 120 pješačka pukovnija imala je slijedeće: 10 teških strojnica, 10 PT pušaka, 12 MB 82 mm, 4 MB 120 mm, 6 topa 45 mm i 2 topa 76 mm. Pješačke satnije imale su pola brzometnih pušaka, a pola kratkih strojnica. U zadnji trenutak pukovnija je popunjena novim vojnicima, njih oko 20 posto, pa je tako 80 posto vojnika imalo bogato borbeno iskustvo, a samo 20 posto vojnika to je tek trebalo steći. (Naime, 120 pješačka pukovnija već je prije forsirala rijeke Desnu, Snov i Sož.) Još je nešto išlo na ruku 120. pješačkoj pukovniji, a to je bilo to što su se iznenada pojavili ribari iz sela Radulja, njih 15, koji su dragovoljno pristali biti rukovatelji čamaca tijekom prebacivanja, a baš oni i najbolje su poznavali ćud Dnjepra na tom mjestu. U jednom valu u čamcima se istodobno moglo prebaciti 240 vojnika, 3 teške strojnice, 6 PT pušaka, 4 MB 82 mm i jedan top 45 mm. Na samu obalu među vojnike 2. pješačke bojne spustili su se i zapovjednik pukovnije osobno u pratnji zamjenika pukovnika Sidorova i zapovjednika 2. pješačke bojne satnika Kuleševa, pa je to još dodatno motiviralo vojnike za odlučnost u prijelazu. Sve je bilo spremno za izuzetno tešku borbenu radnju, a forsiranje rijeke to i je doista, pa se samo čekalo na 0400 15. listopada kada je bio početak forsiranja.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!