Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 25.01.2008.

Taktičke borbe 2. Svjetskog rata

Borba pješačke pukovnije u proboju protivnikove obrane – Pultusk 1945.

Tijek borbe sovjetske 176. pješačke pukovnije

Nadnevka 14. siječnja u 1000 na cijelom području (zoni) udarne skupine započela je snažna topnička priprava koja se provodila u uvjetima ograničene (smanjene) vidljivosti. Naime, prema Athumanunhovom stoljetnom kalendaru meteoroloških uvjeta za Europu u godinama odvijanja dva velika Svjetska rata, tog nadnevka na većem dijelu zemljopisnog područja Pribaltika, Istočne Pruske i Poljske spustila se niska i gusta magla. Tako je poradi tih nepovoljnih meteoroloških uvjeta sovjetsko ratno zrakoplovstvo moralo ostati prizemljeno i nije moglo pomoći zračnom potporom sovjetskim kopnenim snagama. Nadalje, nakon 10 minuta trajanja topničke priprave, prednji odred (2. pješačka bojna 340. pješačke pukovnije) određen za bojno djelovanje u zoni napada divizije, napao je protivničku prvu crtu rovova. Na veliko iznenađenje sovjetskih vojnika u toj prvoj crti rovova gotovo da i nije bilo njemačkih vojnika, pa je ubrzo nakon kraćih borbi njemačka prva crta rovova pala u ruke sovjetskim vojnicima 2. pješačke bojne 340. pješačke pukovnije. (Naime, po Athumanunhu, njemački vojnici su odmah po početku sovjetske topničke priprave potražili zaklone u svojim skloništima, a dio njih kretnicama se uspio izvući u drugu crtu rovova, pa je tako na položajima ostavljen tek manji dio njemačkog pješaštva, ili kako bi to Athumanunh vojničkim izričajem naveo 'na položajima su ostali samo motritelji i dežurna oružja'.) Upravo poradi toga sovjetski prednji odred prilično lako i brzo upao je u prvu crtu njemačkih rovova i zauzeo je. No, kada je sovjetski prednji odred napao drugu crtu njemačkih rovova situacija je bila sasvim drugačija. Sovjetski vojnici dočekani su snažnom i organiziranom zapriječnom paljbom i ubitačnom vatrom njemačkih pješaka. Poradi pretrpljenih gubitaka sovjetski prednji odred morao je stati i tražiti topničku potporu. U 1125 sati u napad su krenule 1. i 2. pješačka bojna 176. pješačke pukovnije, a istodobno s njima u napad su krenuli i tenkovi, te samovozno topništvo koji su se nalazili na polaznim položajima sjeverno od Hmeljeva. Isto kao i prednji odred, tako su i obije pješačke bojne 176. pješačke pukovnije na drugoj crti njemačkih rovova dočekane snažnom zapriječnom paljbom svih vrsti pješačkog i topničkog oružja. Najžešću paljbu trpjelo je krilo 1. pješačke bojne iz smjera bezimene kote na kojoj je bila njemačka OT sjeveroistočno od Glodova. Direktan pogodak uništio je jedan sovjetski samovozni top dok su preostala tri odmah odgovorili snažnom paljbom. No, otpor s njemačke OT nimalo nije smanjen, a sovjetsko pješaštvo u toj razmjeni topničke paljbe bilo je prisiljeno stati i potražiti zaklone. Onda su se u borbu s njemačkom OT uključili sovjetski teški tenkovi kojima su sovjetski samovozni topovi svjetlećim granatama markirali ciljeve na njemačkoj OT. Sovjetski tenkovi zasuli su pravom tučom granata njemačku OT, pa je njemačka vatra na trenutak prestala, a to je iskoristilo sovjetsko pješaštvo koje je u jurišu zauzelo njemačku OT. Naime, vatrena točka koja je prouzročila probleme sovjetskim vojnicima bio je zapravo ukopani njemački teški tenk koji je sada bio potpuno uništen. Nadalje, sovjetski tenkovi u drugoj crti njemačkih rovova uništili su dva njemačka strojnička gnijezda i slomili otpor njemačkog pješaštva. Nakon toga sovjetsko pješaštvo s lakoćom je zauzelo drugu crtu njemačkih rovova. No, borba se sada razbuktala sjeverno od Glodova na smjeru napada sovjetske 2. pješačke bojne. Opet je sovjetsko pješaštvo prisiljeno stati i zaleći, te potražiti zaklone, a po njemačkim pješacima tukli su sovjetski samovozni topovi. Tenkovi su tukli po utvrđenim zgradama i kućama koje su njemački inženjerci dodatno ojačali i pretvorili u prave utvrde iz kojih su njemačke strojnice djelovale paklenom paljbom. Uskoro je 6. pješačka satnija poduprta samovoznim topovima upala u naselje Glodovo, no, druge dvije satnije i dalje su vodile teške borbe na svojim smjerovima napada. Situacija na lijevom krilu napada 176. pješačke pukovnije, kod lijevog susjeda (340. pješačka pukovnija), nije baš bila sasvim jasna, jer su i postrojbe te sovjetske pukovnije naletjele na snažan i organiziran otpor njemačkih postrojbi. Do 1500 pješačke bojne 176. pješačke pukovnije uspjele su svladati otpor njemačkog pješaštva i u trećoj crti rovova, pa su istodobno započele i priprave za forsiranje (prijelaz rijeke pod borbom – po Athumanunhu) rijeke Pelte. Iako su trpjele snažnu bočnu paljbu postrojbe 176. pješačke pukovnije kod kote 96.4 prešle su rijeku i presjekle autocestu Čarnostuv – Pultusk i do 2000 uspjele su se dokopati šume sjeverozapadno od Vigode. Tada je sovjetska 1. pješačka bojna 176. pješačke pukovnije zapodjenula borbu s njemačkim postrojbama, izvidnička bojna i ostaci njemačke 1. pješačke bojne 61. pješačke pukovnije, koje su prešle u protunapad. Takvim razvojem taktičke situacije zapovjednik sovjetske 46. pješačke divizije u borbu je ubacio i svoju 341. pješačku pukovniju koja je u napad prešla na smjeru 300 m južno od Goscejeva, zaobišla njemačku OT na kojoj je borbu vodila sovjetska 340. pješačka pukovnija i do 2000 sovjetska 341. pješačka pukovnija zauzela je Vigodu. Istodobno takvim razvojem situacije i desni susjed sovjetske 176. pješačke pukovnije, postrojbe sovjetske 90. pješačke divizije, zauzele su Švelice. Tijekom borbi sovjetski goniometri zabilježili su vapaje za pomoć njemačkih radio uređaja poput: 'Bunkeri uništeni. Situacija izuzetno teška.' 'Protivnik upao u prve rovove. Što da učinimo?' 'Tenkovi i pješaštvo! Staro i novo ZM opkoljeni protivničkim pješaštvom i tenkovima! Tražimo žurno pojačanje u tenkovima!' … Krajem dana 14. siječnja njemačke postrojbe u borbu su uvele i posljednje pričuve, pa su tada u borbu, kao pješačke postrojbe, uključene i njemačke postrojbe specijalista (vezisti, logističari i inženjerci – po Athumanunhu). Ovime je otpor njemačkih postrojbi na trenutak iznenada pojačao, a iz dubine obrane hitale su i druge pričuve njemačkih postrojbi prema crti bojišnice gdje je sve ključalo. Noćni napadi sovjetskih postrojbi bili su neorganizirani i izuzetno nesigurni, pa je napredovanje sovjetskog pješaštva tijekom noći potpuno zaustavljeno. Zapovjednik sovjetske 176. pješačke pukovnije odmah je presložio svoje postrojbe i ujutro 15. siječnja nakon 10 minutne topničke priprave krenuo u napad smjerom prema Baranjcu.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!